| 2021-06-25 11:32:31 NAŠOJ UČENICI DRUGA NAGRADA Ana Vilić, učenica 2. c razreda naše škole osvojila je drugu nagradu u kategoriji učenika razredne nastave osnovnih škola Đakova i Đakovštine za literarni rad Moj „đedo“ i ja. Na natječaj Folklornog odjela Đakovačkih vezova, uz podršku Grada Đakova i Turističke zajednice u povodu Malih vezova sa temom „Kako smo postali Slavonci“ pristiglo je 59 literarnih radova. Priznanje i nagradu naša učenica je primila od organizatora na Promociji literarnih radova u kući Reichsmann u srijedu 23. lipnja, zajedno s zahvalnicom mentorici, učiteljici Biljani Knežević. Nagrađeni literarni uradak pročitajte pod opširnije. (piše: Biljana Knežević, prof.)
Moj „đedo“ i ja Ja sam još mala djevojčica, imam osam godina i ne znam baš puno o Slavoniji, ali znam tko sve zna o Slavoniji. To je moj „đedo“, pravi Slavonac, Šokac i bećarina! „Slavonija je lijepa, široka i ravna, u njoj ima mjesta za sve!“, kaže „đedo“ . Prije se u Slavoniju doseljavalo jako puno ljudi. „Đedo“ kaže da su njegovi došli iz Bosne, a moja baka kaže kako su njeni doselili iz Like. U Slavoniji ima jako puno polja pšenice. „Đedo“ zna pjevati sve slavonske pjesme. On kaže da te pjesme govore o njegovoj mladosti. Prije je bilo puno konja u „đedinom“ selu Gorjanima, no danas, na žalost ,više nije tako. U Slavoniji se prije većinom jela slanina i čvarci, a za blagdane se na trpezi našlo kulena i kobasice. Puno su se ljudi družili uz pjesmu, tamburu i rakiju. „Đedo“ kaže kako se danas sve promijenilo, no ostaje sjećanje na lijepa vremena. On kaže da bi najviše želio da je tako i danas, a najviše mu nedostaju njegovi konji, dok rakije i kulena i danas ima. Kada „đedo“ pravi roštilj, isprži i slaninu. Ja ne volim slaninu, ali volim kada mi „đedo“ pokapa slaninu po kruhu. „E, to je prava hrana!“, kaže moj „đedo“, „od toga ćeš biti zdrava!“ Jako volim Slavoniju i svog „đedu“ i želim da u mom srcu zauvijek žive. Ana Vilić, 2.c razred
|
| Osnovna škola "Vladimir Nazor" Đakovo |