Krajem veljače nastavnica Prirode Ana Maršić dala je zadaću za svakog učenika petih razreda, zasaditi i uzgojiti  pet sjemenki graha. Kada sam došla kući, uzela sam bijeli grah taranac, jednu malu posudu koju mi zovemo kalić i izašla u dvorište. U dvorištu sam iskopala malo zemlje, te sam je stavila u kalić. Stavila sam grah u zemlju, zalila sam ga i ostavila vani na suncu kako bi mu sunce dalo toplinu i život. Idući sam dan otišla pogledati grah i nisam vidjela ikakvu promjenu. I drugi sam dan odlučila ga pogledati, imala sam što za vidjeti. Bila je to mala biljka. Zalila sam. Svakog sam dana provjeravala grah i zalijevala. Petog dana na stabljici su bila dva mala listića. Odnijela sam biljku ponosno  u svoju  sobu na prozor. Dvanaestog dana bile su četiri stabljike po dva listića na svakoj. Nakon petnaest dana pojavile su se supke. Supke su spremišta pričuvne hrane. Nakon dvadesetog dana moj je grah bio visok jedanaest centimetara. Tako je prošao cijeli jedan mjesec u rastu i moj je grah jako narastao, čak  dvadeset i tri centimetara. Već je bilo vrijeme da ga donesemo u školu. Počeo je sat Prirode i me prozvala pred ploču da kažem kako sam se brinula o grahu. Dobila sam odličan iz zadaće. Bila sam jako zadovoljna ocjenom svoga truda kao i sa svojom prvom sadnjom graha.

Lucija Stanušić, 5.a