Spačvanski bazen najveće je stanište hrasta lužnjaka u Europi, obuhvaća 44000 ha i oko 95% populacije hrasta obnavlja se prirodnim putem. Prostorom spačvanskog bazena gospodari 12 šumarija, a na šumariju Otok otpada 12000 ha područja.

Učenicima je objašnjeno što sačinjava šumu, da je ona stanište mnogobrojnim biljnim vrstama (razne vrste drveća, proljetnice, ljekovito bilje, gljive), životinjama (lovna divljač, čagalj, lisica, dabar, šišmiši, vodozemci, gmazovi i ribe), raznim vrstama ptica (orao, jastreb, žuna, sjenica, rode, čaplje), kukcima ( korisni kukci su pčele, a kao primjer najvećeg štetnika navedena je hrastova strizibuba).

Dabar i orao u stanište su uneseni nedavno, čagalj se pojavio u poratnom periodu prirodnim migracijama, izuzetno je štetan jer je vrlo lukav, brojan i lovi u čoporima. Od biljnih bolesti spomenuta je hrastova pepelnica koja čini najveće ekonomske štete.

Trupac hrasta najbolji za iskorištavanje jeste u starosti od oko 140 godina, a trupac, najkvalitetniji dio debla, hrasta koristi se za izradu furnira (1 m³ debla košta oko 4.000,00 kn). Jedno deblo hrasta u stanju je „popiti“ između 300 i 400 l vode na dan što nam govori kako su hrastove šume močvarno područje. Josip Kozarac, koji je i sam bio šumar, imao je izreku da je hrast najsretniji kad su mu noge u vodi, trupac u sjeni, a glava na suncu. Najstariji hrst u Hrvatskoj nalazi se kod Okučana, starosti je oko 300 godina (10 ljudi je potrebno da ga obuhvate u podnožju), najstariji hrastovi u spačvanskom bazenu nalaze se u Drenovcima, a na području Otoka u rezervatu „Lože“ (visok je oko 40 m, 1 m širok, star je oko 160 godina).

Šumsko područje idealno je za lov i lovni turizam, za izlete, fotosafarije, sakupljanje gljiva. Današnje šume bez šumara se ne mogu zamisliti, oni vode računa o staništima, bolestima i štetnicima i gospodare šumom po zakonima održivosti.

Marija Škrobo