Prvi dan nismo, na našu „veliku žalost“ ,uspjeli ništa vidjeti jer smo u Istru stigli prilično kasno zbog iznenadnog snijega koji nas je zatekao u Lici. Zabavljali smo se, pjevali, a zatim je na red došao dolazak u hotel, za nas najljepše i najzabavnije mjesto gdje smo provodili vrijeme. Na ekskurziju smo otišli zajedno sa školom iz Obrovca, brzo smo se sprijateljili, a posebno su simpatični bili dečki, što se jako dopalo ženskom djelu razreda. Prva večer u hotelu bila je posebna, atmosfera, disko, sve je jednostavno bilo savršeno i za nas tada nije bilo boljeg mjesta na cijelom svijetu. Prvu noć nismo spavali, kao ni ostale, dok su se profesorice brinule za nas i pazile na red u hotelu.

Nakon noći, koje su nam prolazile u hipu, ujutro smo krenuli u razgledavanje Brijuna, prvo brodom do otoka, a zatim vlakićem i vidjeli puno životinja, a posebno nam se dopao papagaj Koki. Put smo nastavili prema Puli, gdje smo se super proveli jer smo imali jako zanimljivog i temeljitog vodiča.

Druga večer za nas je završila ujutro kada smo krenuli prema Rovinju. Nakon razgledavanja grada krenuli smo prema jami Baredine, koja nam se jako svidjela, osim što smo jedva disali nakon „fitness programa“ prenjanja prema izlazu jame. Kada smo ručali krenuli smo obići Poreč.

Treći dan je brzo prošao jer smo imali cijelo popodne slobodno u hotelu – „imate slobodno“: to su nam vjerojatno bile najljepše riječi koje su proizašle iz vodičevih usta u ta 4 dana. Zatim je došla i zadnja večer u hotelu, nama najposebnija, ali jako tužna jer smo znali da sutra idemo kući i da je ovo kraj nečeg prelijepog, neopisivog. Većina nas opet nije spavala, smijali smo se, zabavljali bilo je nezaboravno, ali i pretužno. Iskoristili smo zadnje trenutke najbolje što smo mogli. Naša posljednja odredišta bila su Motovun, Opatija, a zatim i Trsat u Rijeci, te tvrđava Nehaj u Senju jer većinu toga nismo uspjeli obići prvi dan. Ta odredišta bila su nam posebno teška jer se bližio rastanak i više nas nisu zanimale nikakve tvrđave ni gradovi. Tako smo žarko htjeli ostati, još samo malo, nismo mogli vjerovati da je to to, sve je bilo gotovo, prebrzo je prošlo, u trenutku. Ali, bez obzira na sve, ova ekskurzija će nam ostati u prelijepom sjećanju, urezana u pamćenje, jer bilo je tu svega, nestašluka, zabave, divljanja, ljubavnih trokuta, ludih ideja koje niti jedna mašta ne može zamisliti, a ponajprije zabave i puno, puno smijeha. I na kraju željeli bismo se zahvaliti, posebno razrednici jer nas odlučila odvesti i bila cijelo to vrijeme uz nas i trpila sve naše „izljeve mudrosti“ i gluposti koje smo napravili ili rekli.

Osmaši 2012./2013.