Najlakše je udariti, to može svatko. Oni kojima je najviše stalo do boljitka djece, potrudit će se naći druga rješenja:

Moguće je da roditelj uslijed vlastitog stresa doživi dijete kao zločesto i neposlušno onda kad je ono možda samo ono što djeca jesu - živo i puno energije. Najbolje rješenje se može pronaći jedino kad je čovjek smiren, pa je prvo bitno sebe smiriti sebe, svoj gnjev – brojiti  do 10 i tek onda reagirati.

Spustiti se na razinu djeteta tako da se gledate oči u oči, zagledati se duboko u djetetove oči i reći mu kratko, ljubazno ali čvrsto, što je ono što želiš da učini, po mogućnosti s pravim argumentom.  Naprimjer, "Želim da se igraš tiho, jer me boli glava od vikanja/ne čujem tatu što mi govori."

Davati svojem djetetu izbor djelotvorna je alternativa udarcu. Ako se npr. igra hranom za stolom umjesto da jede, pitajte: "Želiš li se prestati igrati s hranom, ili želiš napustiti stol? Ako ne pojedeš što je na stolu, znaj da nećeš dobiti ništa drugo za jesti danas." Ako se dijete i dalje igra hranom, na ljubazan ali čvrst način pomoći mu da se digne od stola. Onda mu reći da se može vratiti za stol kad je spreman za jelo bez igranja hranom. U ovoj situaciji, ne treba se  brinuti  ako dijete ostane gladno taj dan, neće mu ništa biti, a naučit će da idući put posluša ako ne želi opet ostati gladan.

Posljedice koje se logično odnose na djetetovo ponašanje pomažu poučiti djecu odgovornosti.

Naprimjer, vaše  dijete razbije susjedu prozor, a vi  ga kaznite batinama. Što je naučio time? Možda je naučio da to nikada ne smije ponovno učiniti, ali je isto tako naučio da treba skrivati svoje greške, da krivi nekog drugog, da laže kako ne bi bio kažnjen, ili jednostavno da pazi da ga se ne uhvati na djelu. Isto tako, dijete se može osjećati loše ili biti ljuto i osvetnički raspoloženo prema roditelju koji ga je udario. Kad za kaznu istučete dijete, ono se može popraviti zato jer se boji da ga ne istučete ponovno. Međutim, želite li da se vaše dijete popravi jer vas se plaši ili zato jer vas poštuje?

Usporedimo to sa situacijom kad djetetu koje razbije susjedov prozor, roditelj kaže, "Vidim da si razbio prozor, što ćeš učiniti da to popraviš?"  koristeći ljubazan, ali čvrsti ton glasa. Dijete odluči pokositi susjedu travnjak ili/i oprati mu auto nekoliko puta kako bi otplatio troškove popravka prozora. Što je dijete naučilo u ovoj situaciji? Greške su neizbježan dio života i nije toliko bitno što je napravio grešku, nego da snosi odgovornost za popravak greške. Težište je skinuto s greške i stavljeno na preuzimanje odgovornosti za otklanjanje ili popravljanje greške. Dijete pritom ne osjeća bijes ili osvetu prema svom roditelju, pa se time ne gubi poštovanje prema roditelju. I ono najvažnije, djetetove samopoštovanje nije oštećeno. Znajući da svaku grešku mora nadoknaditi, više će paziti da ubuduće ne griješi. Time se dijete popravlja ne iz straha, već iz shvaćanja posljedica pogrešnog ponašanja.

Kada se djeca ne drže dogovora, roditelji imaju tendenciju da ih žele kazniti.  Kao alternativu, omogućite svome djetetu da Vam se u takvoj situaciji oduži. Ljudi se odužuju kako bi povratili dobar odnos s osobom s kojom su prekršili dogovor.

Djeca koja drsko odgovaraju roditeljima lako mogu isprovocirati roditelja da ga ošamare. U tom slučaju, najbolje  se odmah povući  iz situacije. Treba mirno reći: "Bit ću u susjednoj sobi  kad budeš htio razgovarati s više poštovanja."

Živi temperament djeteta može lako razgnjeviti roditelja do te mjere da ga udari. Djeca su često  zločesta kada se osjećaju neinformiranima ili nemoćnima u situaciji. Umjesto da kažete svom djetetu da prekine igru odmah, recite mu da za pet minuta morate ići i prekinuti igru. To omogućuje djetetu da završi ono što je započeo i pripremi ga za prekid, umjest da se razbjesnite što naglo mora prekinuti igru.

Agresija je očit stalni oblik nasilja u društvu. Suptilniji oblik su batine jer se time oduzima djetetovo samopoštovanje, gasi njegov entuzijazam i tjera ga se na to da se buni i bude nespreman za suradnju. Stvorite na trenutak viziju obitelji koja zna kako potaknuti na suradnju i kreativno riješiti svoje probleme bez upotrebe sile ili nasilja. Alternative su neograničene, a rezultati su mirniji roditelji koji se osjećaju više podržanima.

Izvor:  Udruga  „Životna škola“