Cilj terenske nastave bio je učenje otkrivanjem u neposrednoj životnoj stvarnosti i interdisciplinarno povezivanje sadržaja različitih predmeta (hrvatski jezik, likovna kultura i vjeronauk) radi bržeg i lakšeg učenja. Dojmove s terenske nastave prenijet će nam učenica 6.r. Maja Jureško.

U četvrtak smo išli zajedno s učenicima 5. razreda na terensku nastavu u Benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu. Do njega vodi duga i strma cesta kojom smo pješačili. Kad smo se popeli do vrha, pozvonili smo na velika drvena samostanska vrata koja nam je otvorio jedan od benediktinaca, brat Damjan.

Uveo nas je u crkvu i tamo nam je ispričao zanimljivosti vezane uz život benediktinaca i povijest same crkve. Vidjeli smo i križ star osamsto godina koji se nalazi na zidu iza oltara kao i sliku Bogorodice. Mogli smo ga pitati sve što nas je zanimalo. Tako smo saznali da u samostanu žive četiri benediktinca, postoji i peti, ali on dolazi samo jednom godišnje. Našoj znatiželji nije bilo kraja pa su se pitanja samo redala. Gledaju li televiziju? Smiju li se kupati ljeti? Kad ustaju, a kad idu na spavanje? I sami smo znali odgovore na pitanja koja nam je brat Damjan postavio jer mnogi od nas na Ćokovac dolaze često i s radošću. Nakon što nam je odgovorio na sva pitanja, slijedila je radionica u kojoj smo postali mali glagoljaši pišući glagoljicom listiće koje nam je podijelila nastavnica iz hrvatskoga jezika.

Našu spretnost pohvalio je i brat Damjan. Slijedila je kupovina u maloj samostanskoj trgovini u kojoj je svatko izabrao suvenir za uspomenu – narukvicu, privjesak, ogrlicu. Slobodno smo vrijeme iskoristili za jelo, šetnju i razgledavanje prostora oko samostana. Zajednička fotografija ispred crkve ostaje nam kao draga uspomena na današnji dan. Pozdravili smo se s bratom Damjanom i krenuli prema cesti gdje nas je čekao školski autobus. Tako je završio naš posjet Benediktinskom samostanu i jedan drukčiji nastavni dan izvan školskih klupa.