Učenici su u pratnji Adriane Ćosić stigli u Biograd na Moru trajektom u 8:30 iz Tkona. Tamo ih je dočekao autobus Liburnije te učiteljice Margarita Morić i Slađana Vranjković. Nakon kratke vožnje stigli smo na Vransko jezero, ulaz Info centar Crkvine, gdje nas je dočekala edukatorica Parka prirode, Ivana Ribić. Edukatorica nas je provela ornitološkom stazom, gdje su učenici upoznati s obilježjima Vranskog jezera i najčešćim pticama močvaricama rezervata. Promatrali su vrste kroz dvoglede te koristili i durbin za promatranje malog vranca. Nakon sat vremena vratili smo se do Info centra. Tu su učenici dobili zadatak iz hrvatskog jezika, opisati jezero, u (6. razred) i napisati dijalektnu pjesmu (7. razred). Nakon obavljenog zadatka kratko su se rekreirali i igrali na obližnjoj livadi te smo se autobusom u 11:30 uputili prema Biogradu na Moru. Obišli smo skulpturu „Ždral“ koju je grad Biograd posvetio gradu Hirošimi. U 12:30 uputili su se trajektom prema Tkonu, gdje ih je dočekao školski autobus i odvezao kućama.

Dojmove s terenske nastave možete pročitati u opisima učenica 6. razreda.

Plavo oko Dalmacije, ponos Zadra i Biograda – Vransko jezero, najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Glasine su o ljepoti ovog mjesta skromne. Na ulazu stoji drvena kućica sa suvenirnicom i dva drvena stola s klupama za pisanje i odmor. Jezero omeđuje drveni mostić s mnoštvom promatračnica. Osjetio se miris Luzarijevih kroasana i miris kiše u rano jutro. Suha trska koja se lagano njiše na povjetarcu okružuje jezero u nepravilnim krugovima. Vrijeme je bilo promjenjivo, čas kišica,  čas sunce. Crne i bijele ptice lete nebom dok mi uzaludno pokušavano dokučiti koje su vrste. Brda u kršu stoje u daljini, štiteći jezero od neželjenih pogleda. Tu i tamo ispod brda nađe se poneka seoska kućica. Poželite nikad ne otići, ali opet, zove nas dom i želja za otkrivanjem novih stvari.

Ena 

Najviše mi se svidio čubasti gnjurac i mali vranac. Trska je bila jako visoka i u velikim se količinama nalazila posvuda. Sve je bilo kao u bajci. Mušice u zraku letjele su kao avioni, čubasti se gnjurac glasao kao da se smije, a oblaci su izgledali kao šlag na nebu. Neke su ptice letjele u lijevu, a neke u desnu stranu, izgleda da im se žurilo. Vodomara nismo vidjeli, ali mi je izgledao prekrasan na slici. Rode su na slikama bile bijele kao snijeg i velike kao zgrade.

Dina

Dok su ptičice radile gnijezda na visokim stablima, nebo je mijenjalo svoju boju. Prvo je bilo tamno sa sto tamnih oblaka koji su izgledali kao crne ovčice, zatim je krenula padati kišica, a nakon dvije minute opet je zasjalo sunce. U jezeru i oko njega raste jako puno trske. Kad zapuše vjetar, sve trske zašušte i  zaljuljaju se. Posred jezera stajao je drveni mostić po kojem smo hodali i razgledavali ptičice.

Tea

Vransko je jezero predivno, a ujedno i najveće jezero u Hrvatskoj. Vidjeli smo puno zanimljivih biljaka i životinja kao što su mali vranac, čaplja danguba i trska. Jezero je šumjelo dok je vjetar lagano podizao valove, a trska je šuštala. Osjetili smo miris prirode. Dok smo šetali, imali smo vodiča. Čuli smo jako zanimljive priče o načinu života ptica na Vranskom jezeru. Saznali smo da je čaplja danguba zaštitni znak Vranskog jezera.

Maria

Posjetili smo ornitološki rezervat, mjesto gdje ima najviše ptica na Vranskom jezeru. Čulo se tapkanje malog vranca po mostu, cvrkut ptica i šuštanje trske na vjetru. Jezero je skakutalo, lupkalo po mostu i plesalo ples vjetra jer ga je vjetar gurkao snagom male sile. Trska se ljuljala kao na ljuljački, bilo je mnogo blata, lokvi, oblaka, trske i dugačak most. Osjetila sam miris vjetra, jezera i Luzarijevih kroasana. Vrijeme je bilo promjenjivo, sunčano kao da ste se opekli na štednjak, oblačno kao dim iz dimnjaka i kišica je padala kao da padaju sjajni kristalići. Vidjeli smo ptice na granama na suncu i kako su letjele. Bilo je lijepo vidjeti taj prizor, padala kišica ili bilo jako sunce.

Jelena

Park prirode Vransko jezero jedno je veliko i čarobno mjesto koje je veliki dom za ptice. Vrijeme je bilo promjenjivo, vjetar je bio umjeren, no mali su vranci uživali u njemu sušeći svoje perje. U daljini smo ugledali čeke, ornitološke kućice za pregled i prstenovanje ptica. Slušali smo i o vodenim zmijama otrovnicama. Tada dečki više nisu htjeli uskočiti u jezero. Nitko nije vidio trstenjake, no jedan učenik i ja ugledali smo divlju patku i malu bijelu čaplju u letu.

Rahela

Ljepotu prirode Vranskoga jezera pogledajte u galeriji fotografija OVDJE.