Kao i u svakoj raspravi afirmacijska skupina je trebala dokazati tezu, dok ju je  negacijska skupina svojim argumentima, protuargumentima i primjerima pokušavala osporiti i srušiti. Argumenti afirmacije bili su da je pretjerana uporaba mobitela štetna za zdravlje, da izaziva ovisnost, negativno utječe na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djece te da u školi učenici imaju sva digitalna pomagala koja im trebaju za nastavu.  Negacija je tvrdila da zabrana nije rješenje, da su mobiteli korisni, da u školi olakšavaju učenje, omogućuju bržu i bolju komunikaciju, a da se zlouporaba može spriječiti i da je to zadatak učitelja. To im je na kraju i uspjelo, naime , nakon živahne rasprave, porota je odlučila da je pobijedila je negacijska ekipa tj.  ako bismo uvažavali rezultate parlaonice, mobiteli ostaju u školi.

Bez obzira na pobjednike i gubitnike, uspjeli smo osvijestiti problem i ukazati na potencijalna rješenja. Učenici su pokazali veliko zanimanje za ovaj način rasprave  te smo odlučili u budućnosti pronaći nove, zanimljive teme oko kojih ćemo ukrstiti stavove i argumente.

Dragana Jušćak