Talentirani recitator Balotinih stihova, učenik petog razreda i sudionik državnih natjecanja LiDraNa, Rocco Vlačić, ostalim je učenicima, učiteljima i gostima interpretirao odabrane pjesme iz Dragoga kamena: Brime, Jugo, Pozdrav unima doma i Pramaliće, a učenici  drugog razreda govorili su poznatu Balotinu Kozu.

Nakon sata poezije, učenici su razgledali postav rodne kuće i vrijednu etnološku zbirku Raklja, sakupljenu krajem šezdesetih i početkom  sedamdesetih godina prošloga stoljeća uz vodstvo  ondašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika Rijeka, a obnovljenu tijekom 2003. i 2004. Zbirku su iznova postavili  kustos Boris Koroman i dizajnerica Nikolina Jelavić-Mitrović.  Rodna je kuća proglašena zaštićenim spomenikom kulture 1968.

Pjevači KUD-a „Mate Balota“ Nevija Grgorinić i Cvitko Brgić svoj su doprinos obilježavanju ovih dvaju datuma dali svojim izvedbama na  „na tanko i debelo“ Nasrid mora, jedna gora i Oj, Rakljanko. Rocco Vlačić na grobu Mije Mirkovića-Mate Balote govorio je njegovu čuvenu i snažnu pjesmu Govore da nisan fin. Tako su, uz odzvanjanje i vijuganje starih narodnih napjeva od Bolovana do Kalavojne, položili cvijeće i zapalili svijeću na grob akademika i sveučilišnog profesora, književnika, ekonomista, novinara, težaka i mornara, građanina svijeta, pjesnika po doživljaju te uzora generacijama učenika ove škole.

Balotin Dragi kamen sadrži niz pjesama iz razdoblja od 1930. do 1935., a 1938.  zbirka je izašla u izdanju Matice hrvatske. Bila je to knjiga u kojoj Balota piše, osjeća i misli na svoj otrgnuti zavičaj, ljude, prirodu, i progovara o svojoj neraskidivoj vezi s Dragim kamenom – Rakljom.  I sam kaže da  sve ono što je Rakalj učinio od njega, njegovi vidici i krajolici, more, kamen i ljudi te odlazak iz Raklja, probudili su pjesnika u njemu.

Fotografije pogledajte u fotogaleriji.