Podsjećamo da je program pljočkanja u školskom sportu  zajednički program Istarskog pljočkarskog saveza i Školskog sportskog saveza Istarske županije s ciljem  očuvanja pučke pastirske igre na otvorenom,  kojom su pastiri, uglavnom djevojčice i dječaci,  kratili vrijeme čuvajući stoku. Ime je dobila po glavnom rekvizitu – pljočki – plosnatom kamenu veličine dlana. 

Izmišljanje igara bio je nekada kreativan proces, koristeći postojeće resurse iz prirode i okruženja u kojemu su djeca živjela. Tradicijske su igre danas spremljeno i naslijeđeno blago nematerijalne kulturne baštine neke zajednice, a otključavanjem bogate škrinje starih igara u zavičaju, djeca će upoznati, a i zainteresirati se za bavljenjem i igranjem navedenih igara, usvojit će ih te će se stare igre prenositi dalje na nove naraštaje u budućnosti.

 Donosimo ulomak Balotine Tijesne zemlje  koji se odnosi na pljočkanje:

„Umiju pastiri i da se pljočkaju. Ako pljočka ostane bliže novcu od balina, onaj koji je oborio, diže novac. I za gavke se igra, male pune plodova hrastova, velike kao lješnjaci, velike kao lješnjaci“, Nastavljamo o švinganju: „I sve igre zna Tone. Švingati je najljepše. Na rudini iskopaju pastiri tri male rupe, zaoble kamen, to je prasac. Sa velikim štapovima, sa glavom na kraju, treba sada ugnati prasca u rupu. Jedna strana uganja, druga sprječava“ (Balota 2002), zadivanje jaji za Vazan, igre na padelu, trilje, boćanje „Gledam kako moj otac igra boće…“.  

„Uvođenjem tradicijskih igara u odgojno-obrazovni proces, djeca iskustveno produbljuju svoje spoznaje o baštini, osjećaju zadovoljstvo u tradicijskim igrama i njihovu modificiranju prema autentičnim uvjetima te pokazuju interes za korištenje tradicijskih igara u budućnosti“ (Marušić i Jukić, 2022).

Pljočkanje i druge igre na otvorenom, za čije se igranje materijali nalaze u prirodi,  danas su, u vremenu virtualnih aktivnosti i raznih ekrana, koristan povratak prirodi i igrama u prirodnom okruženju.

                                               R. P.