Ispred rodne kuće učenice Mila Cukon i Mia Buić kazivale su učenička literarna ostvarenja pisana na dijalektu, a Elen i Tea Percan, Una Buršić i Mark Jalšovec govorili su Balotinu Kozu te pjevali stari rakljanski narodni napjev na tanko i debelo Spod mi Raklja sela.

Književno se hodočašće nastavilo do starog groblja gdje su djeca Baloti u čast položila cvijeće i zapalila svijeću te su Lea Peruško, Ema Maurel i Leona Jalšovec govorile stihove iz Dragog kamena.

U isto je  vrijeme započelo  i obilježavanje 70. godišnjice  od prvoga izdanja Balotina romana iz istarskog narodnog  života Tijesna zemlja (Istarska nakladna zadruga, Rijeka, 1946., urednik Zvane Črnja), a koji se nalazi na popisu izborne lektire za učenike osmoga razreda. U ovoj će školskoj godini roman Tijesna zemlja biti  poticaj stvaranja i sadašnjoj  generaciji učenika osmoga razreda krničke škole. Izdvajamo savjet književnika Daniela Načinovića o čitanju Tijesne zemlje:

 Kako, dakle, čitati Balotinu knjigu? Neposrednost je njena odlika. Valja je rasklopiti onako kao što se rastvara škrinja voljenih uspomena. (...) Balotu možemo čitati i na gospodarski, toponimski, turistički, ekološki, etnografski, gastronomski...ali nadasve osluškujući otkucaje ljudskog srca koje svoj ritam usklađuje s precima, njihovim mukama i radostima, projicirajući misli u uvijek nove aktualnosti, u gibanje osjećaja koji ne idu pravocrtno već se prostiru kao disanje svemira, kao čežnja za bar komadićem sreće.“

                                                                                  Romana Percan