„Dućan se nalazio u velikoj palači na placi. Ta palača na dva kata sa ložom u prizemlju na jednoj strani i dućanom Popaševim na drugoj, i između velikih kamenitih stepenica, što su izvana vodile na prvi kat, dominirala je selom. Ni četiri druge kuće, složene skupa, ne bi njoj bile ravne, osim Dardanićeve palače. Na velikoj palači bio je nejasan kameniti grb, baš iznad lože, i na grbu jasno isklesano ime mletačkog plemića Loredana. Kuća je bila stara, trošna, velika i prazna. Loža je služila za dražbe, za skupljanje ljudi nedjeljom i po kišnim danima, za službene oglase, koje je malo tko mogao da pročita, a najviše za skupljanje mladića na večernja pjevanja. Sigurno je cijela palača i Loredani u njoj nekad bila jedno od vlastelinskih sjedišta, imala je nekad gospodarske zgrade i dvorišta, ali je sada bila okružena tuđim vrtlima i stojala je na placi, gola i sama, skoro suvišna, sa malim, visokim zidom ograđenim vrtlom, u kojoj je bila ostala jedna jabuka, u ostalom jedina u selu. Sada je zgrada bila Popaševa, on je iznad dućana stanovao, a krilo iznad lože služilo je za općinske potrebe. U njemu su bile općinske knjige i općinska blagajna, sve smješteno u jednoj sobi, dok su ostale sobe zijevale prazne.“

(Mate Balota, Tijesna zemlja, 1946.)

U prilogu je fotografija učenika prvog i drugog razreda ispred škole (palače Loredan) te
fotografije s posjeta groblju u Raklju.