Posjet školskoj knjižnici i bukovičkom muzeju- zanimljiva i uzbudljiva avantura!
Autor: Jasminka Stošić, 24. 1. 2016.
Proteklih dana učenici razredne nastave imali su priliku za druženje u matičnoj školi s miljevačkim vršnjacima koji su došli u Novu Bukovicu s namjerom da posjete školsku knjižnicu i da se na svoj način pridruže obilježavanju skorašnje Noći muzeja koja se ove godine diljem Hrvatske održava 29. siječnja.
Nakon odrađene izborne nastave slovačkog jezika s učiteljicom Majom, u potpunom sastavu mali Miljevčani su se preselili u školsku knjižnicu. Ondje ih je dočekala knjižničarka Eva. Ona im se potrudila učiniti knjižnicu, ne samo korisnim, nego i uzbudljivim prostorom, priredivši im više različitih igrolikih i zabavnih aktivnosti koje su i po povratku u Miljevce spominjali još danima.
Bilo je tu natjecanja, potrage za "malcima"(skrivenim simpatičnim likovima koji su razmješteni posvuda po knjižnici čekali da ih pronađu), a najuspješniji su kući ponijeli i praktične i korisne nagrade (knjige, džepne kalkulatore ...i sl.). Pošto su svi učenici postali i članovi školske knjižnice, zajedničkim fotografiranjem završili su ovaj zanimljiv posjet i zahvalili knjižničarki . Na odlasku su joj obećali da će biti česti posjetitelji školske knjižnice i predani i marljivi čitatelji.
Veliki odmor proveden u školskoj kuhinji pružio je svima uživanje u slasnom obroku i malim Miljevčanima učinio boravak u matičnoj školi još ugodnijim, a nastava PiD održana je nakon toga u ponešto drugačijoj "učionici". Odlazak u bukovički muzej bio je svima prava poslastica- baš kao šlag na torti!
Kroz ugodnu i poučnu šetnju muzejskim prostorom u kojem nas je dočekala gospođa Slavica Čizmar, predsjednica Udruge žena "Bukovica u srcu", naučili smo zašto je važno njegovanje tradicijske i kulturne baštine zavičaja.
Ona nam je predstavila vrijedne predmete iz bogate muzejske zbirke, pomno prikupljane i čuvane tijekom dugogodišnjeg razdoblja. Na trenutak smo u mašti oživjeli običaje i navike naših predaka, bitno različite, ali nipošto manje vrijedne od naših današnjih.
Kada smo napuštali muzej, unatoč mraku koji se već bio spustio, naša su srca odasjavala toplinom i svjetlošću. Prošlost našeg zavičaja više nam nije bila tako daleka i tajnovita. A naši predci odjednom su nam postali bliski... Činilo nam se da nas pogledima prate i mašu nam na pozdrav, do nekog sljedećeg susreta...u bukovičkom ili kojem drugom muzeju...
Ovdje ili u privitku možete pročitati i pjesmu učiteljice Jasminke Stošić posvećene Noći muzeja
.jpg)
