Čemu služe stvari?
Autor: Eva Turza Mitrović, 17. 11. 2014.
Učenike nižih razreda Matične i Područne škole obradovala je vijest o gošći, našoj književnici Ivani Kranželić. Posjetila nas je u petak, 14. studenoga 2014. i predstavila svoju zbirku dječje poezije (ali mogu je čitati i odrasli) „Čemu služe stvari“.
Djeci je pristupila prijateljski i toplo, čitajući svoje stihove nastojala ih je ponešto i naučiti. Poticala ih je na šire promišljanje svakodnevnih predmeta i pojava, primjerice Čemu sve služi cigla. Na duhovit način ih je upoznala sa svojim čarobnim štapićem kojim je uporno pokušavala djecu pretvarati u žabe. Mi smo zaključili kako je ipak bolja književnica, nego mađioničar.
O sovama, medi vegetarijancu, psu, kitovom apetitu… zaista o mnogo toga progovara naša svestrana autorica. Pjesme su samo naizgled jednostavne jer su pisane jednostavnim i razumljivim rječnikom, bez mnogo kompliciranja. Međutim, svaka od njih ostavlja nam prostor za daljnje razmišljanje i maštanje.
Upoznala nas je i sa svojim likovnim radovima obraćajući pažnju na recikliranje starih i odbačenih predmeta od kojih možemo izraditi umjetnička djela. Posebno joj je važno potaknuti maštu i kreativnost kod djece, zato ih je motivirala na smišljanje rime, postavljanje „teških“ pitanja, ali i upozorila na Nevidljivu pjesmu na kraju knjige, koja je zapravo prostor za osmišljavanje vlastite pjesme. Na kraju susreta djeca su crtala ono što su čula i doživjela.
Naši su učenici bili vrlo zadovoljni ovim susretom, nadamo se kako će ih biti još, a našoj gošći želimo još mnogo ovakvih stihova uz koje će nam mašta bujati. Donosimo dvije pjesme iz ove zanimljive zbirke, a ostale pronađite u knjižnici.
Kišobran
Kišobran je super stvar
U kišnom danu pravi dar.
Na gljivu mu je nalik luk
Kad otvori svoj klobuk.
Kad oblaci sivi prijete
Otvara ga svako dijete.
Samo meni nije dobar
Ja baš volim biti mokar.
Što je bilo prvo?
Što je bilo prvo:
čovjek ili drvo?
Dok se šumom skitam
to se stalno pitam.
Ta stvorenja snažna
za disanje važna
Lišće proizvode
od sunca i vode.
Ne treba im puno
samo jedno zrno
u zemlju se stavi
da stablo napravi.
Drvo želim biti
od svijeta se skriti
U slobodi rasti
Suncu svjetlo krasti
Drvo želim biti
riječnu vodu piti
pticama u krošnji
toplo gnijezdo sviti.