Godine 1854. indijanski poglavica Seatle uputio je pismo američkom predsjedniku u Washington kada je ovaj izrazio želju da kupi velika područja indijanske zemlje i obećao rezervat indijanskom narodu.

    To pismo i 160 godina poslije, tj. danas, očarava dirljivom ljepotom izraza te dubokim osjećajem za prirodu i čovjekov okoliš, a s neumanjenom snagom i danas opominje suvremenog čovjeka svojom suvremenom porukom:

„ Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako će oni poštivati zemlju. Recite svojoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu.

    Učite svoju djecu, kao što činimo mi s našom, da je Zemlja naša majka. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga. To mi znamo: Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada Zemlji. To mi znamo. Sve su stvari povezane.

    Što god snađe Zemlju, snaći će  i sinove Zemlje. Čovjek ne tka tkivo života, on je samo struk u tome. Što god čini tkanju, čini sebi samome.“

   Nakon obrađenih tema o zaštiti prirode i motivirani ovom porukom inidijanskog poglavice,  učenici 6. razreda na satu prirode, uz podršku učiteljice Marije Majer, izrađivali su  kartice s podacima o nacionalnim parkovima i ugroženim i zaštićenim biljkama u Hrvatskoj i našem zavičaju.

   Na ovaj način, realizirali su aktivnosti predviđene školskim projektom "ZaIGRAna škola", te su  kroz igru učili, natjecali se,  ponovili i opisali sljedeće ključne pojmove:

 zaštićene dijelove prirode, endemične i reliktne biljke, zaštićene biljke našeg zavičaja, uzorke ugroženosti i nestanka biljnih i životinjskih vrsta i zaštita istih.