Kako nastaju i koje su razlike između usmene predaje,  pripovijetke i legende  slušali su ovog ponedjeljka, 27. ožujka, povodom Svjetskog dana pripovijedanja,  učenici područnih škola Tupljak, Sv. Katarina i Pićan.

     A gdje pronaći bolje mjesto za druženje s  legendama i usmenim predajama od slikovitog gradića koji ustrajno  čuva nematerijalnu kulturnu baštinu kroz velik broj aktivnosti i manifestacija, od kojih je najpoznatija ona pod nazivom Legendfest - festival legendi, mitova i priča. Pogađate, riječ je o Pićnu, u kojemu se smjestio Cenki (Centar za nematerijalnu kulturu Istre). Raduje nas činjenica što su učenici razredne nastave područnih škola gotovo stalni gosti Cenkija koji svakog ožujka željno iščekuju posjet i priliku da čuju nešto novo vezano uz njihov kraj. U Cenkiju su dosad mogli čuti mnogo zanimljivih priča o štrigama i štrigunima, običajiima vezanim za vlaška vjenčanja, o snažnim ženama iz različitih priča i legendi, a danas su saznali više o tome kako dolazi do transformacije usmene predaje u pripovijetku i što ju sve može  pratiti (ilustracija, audio zapis, video zapis i ostalo). Družili smo se s Megi Kožul, djelatnicom Etnografskog muzeja Istre, koja je učenicima na zanimljiv i razumljiv način predočila pojmove usmene predaje, legende i pripovijetke. Učenici su imali priliku i sami se okušati u pričanju legendi pa su nam tako Matea Vujević, učenica 2.razreda, i Linda Hil, trećašica, ispričale legendu  vezanu uz  nastanak Pićanske biskupije i njenog zaštitnika Sv. Nicefora.

    Ugodno druženje zaokruženo je radionicom u kojoj su učenici tehnikom kolaža prikazali svoje viđenje Pićna. Naravno, na gotovo svakom kolažu mogli su se ugledati motivi  po kojma je Pićan najprepoznatljiviji, a to je brežuljak s kojeg se proteže jedan od najlješih pogleda u Istri i  visoki zvonik, smješten u gradiću koji je već u doba kasne antike imao čast postati sjedištem biskupije.

         Zahvaljujemo gospođi Megi Kožul na ugodnom druženju uz radosno iščekivanje ponovnog susreta!