2018-10-10 19:05:45

Putopis - Lonjsko polje

Ove nedjelje sam sa svojom planinarskom skupinom posjetila park prirode Lonjsko polje. Krenuli smo u 8 sati ujutro i nakon dva sata vožnje našli se pred ulazom Krapje. Dočekale su nas tradicionalne drvene posavske kuće stare preko 200 godina. Činile su mi se pomalo neobične. 

Pokušavala sam zamisliti kako su ljudi skromno živjeli u to vrijeme, sa zemljanim podovima i bez dimnjaka jer su kuće s dimnjakom plaćale dodatni porez. Pogledali smo informativni film o biljnom i životinjskom svijetu te o poplavama u Lonjskom polju, a potom i uživo vidjeli nešto od tog životinjskog svijeta – točnije: posavske konje i turopoljske svinje. Među svinjama je bila majka s malim praščićima različitih boja: žute, roze, crne i jedan točkasti praščić. Upozorili su nas da ne prilazimo blizu jer bi nas krmača mogla i napasti kako bi zaštitila svoje mlade. U šumi prevladava hrast lužnjak od kojega su izgrađene posavske kuće i namještaj. To poplavljeno područje puno je čičaka i lokvi prekrivenih lopočima i šašem. Lonjsko polje mi se učinilo ogromno, nepregledno područje u kojemu životinje slobodno žive. Pogledali smo etnografsku zbirku starih predmeta iz tog kraja. Zbirka uključuje predmete stare više od 100 godina poput konjskih kočija, alata za rad, posuđa, tkalačkog stana pomoću kojeg su se proizvodile tkanine od lana i konoplje. Kraj sela Mužilovčice smo prošetali retencijom Lonjskog polja, a to je nekada poplavljeno područje u kojemu sada više nema vode. Posjetili smo selo Čigoč, poznato kao selo roda jer u njemu ima više roda nego stanovnika. Vidjela sam mnogobrojna gnijezda roda koje svake jeseni odlaze u Južnoafričku Republiku i tamo prezime. Njihov let traje 2 mjeseca, a neke male rode ne prežive taj naporan let. U proljeće se ponovno vraćaju u svoje gnijezdo gdje izlegu svoje mlade koje tu nauče letjeti i tako ponovno kreće novi krug života.

Katarina Kralj, 8.b


Osnovna škola Vjenceslava Novaka Zagreb