Putovanje je započelo šetnjom stazama Tina Ujevića, uz jedinstveni nogometni stadion „Gospin dolac“ . Obilazak Crvenog i Modrog jezera pruža nam prekrasni pogled na grad Imotski i prirodne ljepote toga kraja. Na samom početku našega puta ugostio nas je u svojoj rodnoj kuću u Prološcu, ravnatelj OŠ Vjenceslava Novaka gosp. Žarko Ćorić domaćim proizvodima toga kraja.

Vidno okrijepljeni, dolazimo u Kotor. Stara jezgra Kotora opasana je zidinama, koje se protežu i preko brda San Giovanni ispod kojeg se smjestio stari grad. Na središnjem trgu je katedrala sv. Tripuna, najstarija hrvatska katedrala. U crkvi sv. Marije od Rijeke čuva se tijelo blažene Ozane Kotorske, stoga mjesno stanovništvo tu crkvu zove blažena Ozana. Na brdu San Giovanni nalazi se Gospa od Zdravlja do koje su se najuporniji od nas i popeli. Današnji stanovnici vezani su uz trgovinu i brojne turističke djelatnosti koje se odvijaju na „pjacama“ uz brojne fešte. Posjet Pomorskom muzeju uputio nas je u bogatu prošlost ovoga grada vezanu uz more – pomorstvo je oduvijek najvažnija gospodarska grana ovoga kraja. Saznali smo također da svakodnevicu uljepšava izdavanje lokalnog lista Karampana, uz koji se smije, plače, ljuti i ljubi, jer sadrži brojne pojedinosti iz života ovdašnjih stanovnika.

Pored Kotora nalaze se mala ribarska mjesta Prčanj i Muo. To su mjesta kapetana i mornara duge plovidbe. U Muu je crkva sv. Nikole gdje je živio bl. Gracije za čijeg su se života događala brojna čuda. Živio je vrlo skromno u suživotu s crkvom.

U malom mjestu Dobroti posjećujemo katoličku crkvu sv. Eustahija. Crkva je nedavno obnovljena, jer je u potresu 1979., kao i ostatak Kotora, bila dosta oštećena. Tamošnji župnik napravio je bogatu kolekciju dobrotske čipke u kojoj su svi primjerci stariji od sto godina. Žene su izrađujući čipku, provodile dane i godine čekajući svoje muževe s dugih putovanja.

Bogato pomorsko mjesto koje je imalo prvu Pomorsku školu na ovom dijelu Jadrana, zove se Perast. Ovdje su se dolazili školovati pomorci iz cijelog svijeta i tu je smještena crkva sv. Nikole. Ispred samog mjesta nalaze se dva pitoreskna otočića Sv. Juraj i Gospa od Škrpjela. Dok je Sv. Juraj prirodni otok, Gospa od Škrpjela nije - povijest otočića seže u daleku prošlost kad su prije pet stotina godina dva brata ribara tijekom ribolova ugledali Gospinu sliku na stijeni („škrpjelu“). Odnijeli su je sa sobom doma i čuda su se događala. Međutim, drugo jutro slika je opet bila na stijeni, i tako tri dana i tri noći. To je bio znak da Gospa želi biti na moru. Tamošnje stanovništvo potopilo je stare barke i jedrenjake pune kamenja te na taj način napravilo otočić Gospi u čast, nazvavši ju Gospa od Škrpjela. Štuje se među narodom do današnjih dana. Tijekom čitave godine brojni turisti posjećuju ovo svetište, što smo i mi mogli vidjeti tijekom svojega posjeta. Sama je crkva ukrašena slikama jednog od najpoznatijih bokeljskih baroknih slikara Tripe Kokolje.

Hrvati na ovim prostorima više nisu brojni kao nekada, ali svojim kulturnim radom i djelatnostima uvelike pridonose društvenom i kulturnom životu Crne Gore. Posjetivši Hrvatsko nacionalno vijeće u Domu kulture Josip Marković u Donjoj Lastvi blizu Tivta ugostili su nas predsjednik HNV gos. Zvonimir Deković  i generalna konzulica Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Kotoru mr. sc. Jasminka Lončarević. Oni su predstavili svoju djelatnost kao i trenutačni položaj hrvatske manjine u Boki, koji nije zanemariv, jer u crnogorskom parlamentu imaju i svojeg predstavnika. Organizirana je i hrvatska škola s učiteljicom iz Hrvatske. U knjižnici Ljudevit Gaj razmijenili smo darove. Naši ravnatelji darovali su naslove za knjižnicu, a domaćini su nam uzvratili knjigama   „Kotorski misal“ i „Boka Kotorska – zaljev svetaca i hrvatske kulture“.  Predstavnici Školske knjige donirali su časopise za hrvatske učenike u Crnoj Gori.

Dobrom suradnjom oplemenit ćemo jedni druge i dati vjetar u njedra Hrvatima koji žive izvan domovine. Veselimo se sljedećem susretu!