Piše: Nika Pavlović, 8.c

Pročitajte Nikinu pjesmu Dalmatinska zagora koja je postigla velik uspjeh i dospjela do Državne razine LiDraNo.

DALMATINSKA ZAGORA

Kad me netko pita: „Odaklen si?“

Otamo sam di se kruv kuva,a kava peče,

Kad padneš: „Jesi se ubijo“, neko reče!

Di se papiri gonjaju,

A noge se čuju, ne vonjaju.

Di se auto goni,

di pivac budi, alarm ne zvoni.

Otamo sam di se ćer zove sine

A na prozorima vise koltrine.

U mom kraju promaja ubija,

A tuku se jaja.

Di se crkne od smija,

A ostaneš živa.

Što rima prestaje, nisam kriva.

Di se muzika odvrće,

Di se po doturima oda,

Di se ne smi gutat žvaka

Da se ne zalipe criva,

Di moraš ić u školu da ne moraš kopat,

Di nije: otvori usta, nego zini,

Di nekoga pitaš: „Di si?“,

A stoji ispred tebe…

U moj kraj kada dođem,

Svakog znam di god prođem.

To je Oklaj, moje misto milo

U Dalmatinsku zagoru se skrilo.

DRŽAVNA SMOTRA LIDRANO 2020.

PRVI ONLINE OKRUGLI STOL

Pjesma Dalmatinska zagora s kojom sam predstavljala svoju školu na Državnoj razini LiDraNo u kategoriji literarnih radova nastala je kao jedna domaća zadaća iz Hrvatskoga jezika. Iskoristila sam priliku da opišem kraj koji jako volim, a mama mi je pomogla oko autohtonih riječi moga kraja. Bila sam počašćena kada sam dobila poziv profesorice da sudjelujem na okruglom stolu. Okrugli stol se održao u srijedu 30.9. s početkom u 10 sati. Ove godine okrugli stol se prvi put održao online, a prof. Miroslav Mićanović je kazao kako se nada da je i posljednji put jer ništa ne može zamijeniti osobno upoznavanje Lidranovaca uz šum mora.  Pozdravio je sve učenike i mentore te im zahvalio za ljubav i brigu za one koji pišu. Moj rad, kao i radovi svih ostalih učenika s ove smotre bit će objavljeni u Zborniku radova LiDraNo 2020. u tiskanom i online izdanju.

Kada je došlo vrijeme da se priključim, bila sam uzbuđena. Vidjela sam lica nekih učenika i njihovih mentora, ali nažalost puno sudionika nije imalo upaljenu kameru. Ja sam bila jedna od rijetkih koji su imali upaljenu kameru. Okrugli stol je trajao oko sat i pol, ali to je bilo i više nego dovoljno da čujem dobre savjete komisije kao i da čujem neke od predivnih pjesama poznatih pisaca. Ovo je bio moj prvi okrugli stol pa nisam znala što me očekuje. Bilo mi je drago kada sam čula profesoricu iz komisije da spominje moju pjesmu. Profesorica Mirela Barbaroša Šikić kazala je kako moja Dalmatinska zagora progovara jezikom koji svakodnevicu pretvara u primamljivo za čitanje te komunicira s čitateljem i o samom jeziku putem jezika.  U tom trenutku sam se osjetila ponosno i vrlo zadovoljno zbog uspjeha koji sam postigla za svoju školu.  

Nika Pavlović, 8.c