2021-10-14 08:43:04 Ako kažeš, gotov si! OSVRT NA KAZALIŠNU PREDSTAVU Ako kažeš, gotov si! Sedmi razredi naše škole pogledali su poučnu predstavu koja problematizira vršnjačko nasilje u kazalištu Žar ptica Sedmi razredi OŠ Vjenceslava Novaka posjetili su kazalište Žar Ptica i pogledali predstavu Ako kažeš, gotov si. Tema predstave je vršnjačko nasilje, ali predstava je pokazala puno više od toga. Na samom početku predstave pojavio se voditelj reality showa. Maska mu je prekrivala lice, na glavi je imao šešir šešir i predstavio nam je problem oko kojeg se cijela predstava vrti. Predstava se dijeli u nekoliko priča, a svaka priča ima svog glavnog lika. Glavni lik prve priče je bila Ena. Ena je obična djevojčica koja je imala autoimunu kožnu bolest što drugi nisu prihvaćali i ona je postala žrtva vršnjačkog nasilja zbog čega je stalno mijenjala škole. U četvrtoj školi koju je promijenila, nasilje se nastavilo, što je David – popularni lik kojeg je Ena upoznala, iskoristio kako bi se brzo zbližio s njom. David je rekao Eni da mu se sviđa, a nakon što je Ena izjavila da se osjeća isto, tražio ju je fotografije koje „ne bi baš poslala mami“, kako ih je on opisao. Nakon što mu je Ena poslala slike, isprintao ih je i polijepio po cijeloj školi. Sljedeći dan kada je Ena došla u školu, shvatila je da opet mora promijeniti školu. Ovaj scenarij je strašan, ali se događa češće nego što volimo misliti. Svjetla su se ugasila i došao je voditelj sa značkom: „Ako kažeš, gotova si!“ U drugoj priči upoznajemo Tomicu. Njegov problem je što se lako rasplače zbog čega trpi nasilje – u školi, ali i kod kuće. Svi smo dobro upoznati s društvenim očekivanjima i stereotipovima vezanim uz spol. Tomičin otac je tradicionalan, što je stvarno samo lijep pridjev iza kojega stoji riječ seksist. Jedina osoba koja ga prihvaća je Cvijeta. Ona pokazuje svoje osjećaje, ali se Tomica povlači nakon čega se šire glasine o njegovoj spolnoj orijentaciji (naravno oni nisu koristili previše prikladan rječnik). Kada su glasine došle do njegovog tradicionalnog oca, može se reći da nije baš najbolje prošlo i pokazuje primjer fizičkog zlostavljanja djeteta pod maskom odgoja. Ovo jasno govori o problemu, o kojem se po mom mišljenju, ne priča dovoljno – seksismu i homofobiji (ali također i drugim vrstama predrasuda poput rasisma, antisemitizma, transfobije itd.) Neopravdana mržnja koju ljudi skrivaju pod etiketom osobnog mišljenja. Svjetla se gase i dolazi voditelj. „Ako kažeš, gotov si!“ šapnuo je voditelj i pritom zalijepio Tomici značku. Nakon toga smo upoznali Belu. Belin otac je bogat tako da Bela dobije sve što poželi. Bela ima sve osim očeve pažnje i ljubavi. Zbog toga Bela pronalazi sreću u lajkovima koje dobiva na Instagramu. Kako bi dobila lajkove, ona će učiniti sve pa i pustiti da svi gaze po njoj. Tada nova učenica Franka dođe i pokupi svu pažnju. Franka i Bela su potpuno različite: u stilu, ponašanju, ali i u iskustvu. Franka se morala boriti za sve što je dobila. Ona pokazuje Beli da je svi iskorištavaju zbog čega se Bela slomi i plače u Frankinom zagrljaju te u vrlo emotivnom momentu Franka zaključuje: mi smo iste. Svjetla su se ugasila, dolazi voditelj. Podiže ih obje i šapne: „Ako kažeš, gotov si!“. Nika je protagonistica posljednje dramske situacije. Nika nije popularna i jedini razlog zašto je još nisu počeli zlostavljati je što se druži s popularnom djevojkom koja ju iskorištava za pisanje zadaća. Kada ju Vanesa odbaci, Nika završi na prvom mjestu top liste najružnijih cura u školi. Svjetla se pale i dolazi voditelj. „Ako kažeš, gotov si!“ šapne voditelj i zalijepi joj značku. Nakon odigranih dramskih situacija na projektoru se prikazuje video Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba koji prikazuje stvarna iskustva mladih s nasiljem i njihove probleme s mentalnim zdravljem. Sve ovo nam priča voditelj neobično uzbuđenim glasom te manjkom empatije. Voditelj predstavlja društvo koje ne prihvaća drugačije, sram koji prati žrtve nasilja, strah da nas drugi neće prihvatiti, strah da ovo nije prava trauma, strah da ako kažemo, gotovi smo. Marko Tatarović, 7.b
Ova predstava mi je bila najbolja do sada. Pogledala bih je još sto puta jer je jako poučna, smiješna, tužna i zanimljiva i jer mi se sve svidjelo. Kraj je previše emotivan. Svima koji nisu pogledali predstavu, preporučujem da je pogledaju. Nicole Čulo, 7.c
Moj ukupni dojam je da mi se ta predstava jako svidjela te mislim da je tema nasilja, tema o kojoj se mora raspravljati. Stela Buranji, 7.c
Predstava mi se svidjela jer su moji vršnjaci bili hrabri, suprotstavili su se svojim problemima i strahovima te krenuli u novi i bolji život. Petra Karaj, 7.c
Pouka priče je da ako nas nešto muči, to moramo reći, a ne šutjeti. Ante Babić, 7.c
U petak, 8.10.2021. sa školom smo posjetili gradsko kazalište Žar ptica i pogledali predstavu Ako kažeš, gotov si! Jako sam se veselila predstavi jer nisam bila u kazalištu više od dvije godine zbog pandemije korona virusa. Redatelj ove odlične predstave je Krešimir Dolenčić, a u glavnim ulogama igraju: Amanda Prenkaj, Nataša Kopeč, Lucia Stefania Glavich Mandarić, Petar Atanasoski, Marko Hergešić i Bogdan Ilić. Predstava je podijeljena u nekoliko dramskih situacija, a u svakoj od njih jedan lik priča svoju priču. Tara Hunjadi, 7.c
Predstava je bila jako zanimljiva, poučna i emotivna. Priče i događaji iz predstave su stvarni te sam naučio što treba, a što ne treba raditi. Dario Kolovrat, 7.b
Video o vršnjačkom nasilju na kraju predstave je imao tako tužne rečenice da sam ih prestala i čitati. Tara Lučić, 7.b
Predstava je jako poučna i govori o problemima u pubertetu i vršnjačkom nasilju. Mislim da je pouka bila da ne smijemo zlostavljati druge ni izazivati ih, nego da trebamo pomoći jedni drugima i prihvatiti da smo svi različiti. Sven Pernar, 7.b
Jako mi je žao mladih koji su držali papir sa svjedočanstvom nasilja koje su doživjeli. Nasilje je ostavilo trag na njima, fizički ili psihički. Predstava me potaknula na razmišljanje i suosjećanje sa žrtvama nasilja. Mislim da se svatko mogao pronaći negdje u predstavi i sigurna sam da je svakog podsjetila na neki događaj u životu ili neku traumu koju neće zaboraviti: vrijeđanje, osuđivanje, isključivanje… svi smo mi isti, svi zaslužujemo pažnju i ljubav i nitko nema pravo vrijeđati zbog debljine, naočala, krivog nosa. Drago mi je da su žrtve nasilja skupile snagu i hrabrost pričati o svojoj traumi što sigurno nije bilo lako. Žao mi je svih mladih koji su doživjeli osuđivanje, ponižavanje i seksualno zlostavljanje, a najviše mi je žao što nisu imali osobu s kojom bi mogli pričati o svemu, već su se sami borili. Rebeka Bolarić, 7.b
Najviše mi se svidjela priča o Eni Karanteni koja je imala kožnu bolest. Poučila me da ne osuđujem ljude zbog njihovog izgleda ili bolesti koju imaju. Bilo mi je zanimljivo što su glumci igrali više uloga istovremeno. Scenografija je bila odlična. Svidjelo mi se kako9 su koristili isti rekvizit u više scena. Lana Samovojska, 7.b
|
Osnovna škola Vjenceslava Novaka Zagreb |