Učenici Astronomije i Hike'n'science grupe bili su na izletu na Pečovju u Vidovcu. Hodali smo uz brdo do šume. Penjali smo se i naišli na kremen (kamen kojim se može paliti vatra). Putem smo uočili otrovni bršljan i zmiju bjeloušku. Slikali smo je i nastavili putem dalje.

Odjednom je netko viknuo: „Vjeverica!“ Svi smo gledali i tražili je, ali vjerojatno je pobjegla. Stali smo da se odmorimo pa smo istovremeno izmjerili težinu svojih ruksaka. Nakon dugog penjanja napokon smo vidjeli sunce kako zalazi. Mjerili smo koliko je sati, stupnjeva, nadmorsku visinu i vlažnost zraka. Krenuli smo dalje i uspjeli smo doći na strmiji dio brda. Desno od nas je bio putić koji je vodio do male špilje s vrtnim patuljcima. Kada bi se neki kamen kod tog kamenog strmog dijela odvojio, povikali bismo: „Kamen!“. Popeli smo se na greben i vidjeli cijeli Zagreb i brda puna drveća. Takav prekrasan pogled nikada nisam vidio. Na grebenu smo imali veliku pauzu pa smo jeli sendviče i odmarali smo se.

Profesorica Melita Hrvaćanin nam je pokazala kako da pozovemo pomoć u slučaju da se izgubimo (kako poslati nekom prijatelju koordinate gdje se nalazimo). Pokazala nam je i druge svakojake stvari (astro folija služi za toplinu, a kutijica za lijekove služi da unutra možemo staviti džepni nožić i upaljač). Trebali smo se popeti još više, ali nismo imali vremena. Morali smo ići prema autobusnoj stanici. Spuštali smo se dosta brzo. Naišli smo na jedan dio na kojem smo se slikali i krenuli dalje. Neki dijelovi su bili opasniji pa smo se trebali oprezno spuštati. Kada smo izašli iz šume, shvatili smo da više ne stignemo na autobus.

Dok smo čekali autobus, skupljali smo kestene i mjerili smo dužinu svojih koraka u metrima. U jednom trenutku nešto je bljesnulo na nebu. Netko je povikao meteor! Svi su gledali u nebo. Ali već je nestao. Vozili smo se i pričali smo kako nam je bilo na planinarenju. Autobus je došao na našu stanicu. Kada sam ušao u stan, uzviknuo sam: „Bilo je predobro!“

Aron Veršec, 5.c