Nakon čitanja ulomka iz romana Dječak u prugastoj pidžami, Johna Boyna

Ilustracija prikazuje srce koje je spojeno žicom. Žica predstavlja bolno spajanje prijateljstva koje završava tragično, ali uz voljenog prijatelja. Oko srca nalazi se štetni plin kojim su dječaci bili ugušeni, ali i naše predrasude koje nam zatvaraju srce. Na svakoj strani srca nalaze se rođendanske kapice različitih boja. Schmuelova kapa je s crno-bijelim prugama, a predstavlja njegovo židovsko podrijetlo, zatočeništvo i prugastu zatvorsku odoru. Brunina kapa je šarena, predstavlja sve mogućnosti koje je imao kao običan i slobodan dječak. Ispod srca nalaze se dvije kapljice krvi i jedna kapljica suze koja predstavlja tugu. Zaključak je da nas različitosti ponekad mogu spojiti više nego sličnosti. Poštujte se kao ljudi i volite se kao prijatelji.

Rebeka Bolarić, 7.b

Zauvijek zajedno

Držao sam Shmuelovu ruku i razmišljao da je ni za što na svijetu ne bih pustio. Moje misli naglo je prekinuo zvuk koji je dolazio izvana. Podsjetio me na spuštanje poluge, zatim se začuo čudan zvuk nalik šiktanju plina. Do mene je došao čudan miris. Odjednom kao da me netko povukao u moje djetinjstvo. Sva moja sjećanja druženja s najboljim prijateljem, miris bakine kuće, majčinog zagrljaja i očeve ruke probudio je moje uspomene, sjećanja, avanture i doživljaje. Moje emocije nisu bile objašnjive. Na trenutak sam se vratio u sirovu stvarnost gdje se oko mene nalazila tama, a u mojoj mašti sve je bilo savršeno, jednostavno poput bajke. Moje maštanje prekinuo je opet čudan zvuk nalik zatvaranju ventila iz kojeg je izlazio plin. Nastala je tišina u prostoriji u kojoj smo se nalazili bez svjetla. Obuzeo me čudan osjećaj nalik gušenju, a moje srce kao da je iz sekunde u sekundu bilo sve manje. Pogledao sam svog najboljeg prijatelja u oči i tiho prošaptao: „Ti si moj pravi i iskreni prijatelj. Neću te nikad zaboraviti.“  Tuga i tišina postajale su sve glasnije. Pred očima mi se lagano pojavljivala magla i tama. Odnekud je došao osjećaj olakšanja i bez straha sam zatvorio oči. Nisam osjećao strah  jer duboko u duši znao sam da imam pravog prijatelja pored sebe i da neću umrijeti sam.

Rebeka Bolarić, 7.b