CRNE OČI

Kod prvoga stola,

Baš nadomak ploči,

Sjede crne, žive,

Zaigrane oči!

Ne zna za njih tata,

Ni mama ne sluti,

To su moja zlata,

O njima se šuti!

Hrabrosti još nemam,

A srcem to želim,

I stalno se spremam

Da im sam to velim!

Ne znam što me priječi:

Kad god imam zgodu,

Ostajem bez riječi,

Sve odjednom odu!

Da uzmognem reći,

U sebi se molim,

Nadam se toj sreći:

„Oči, ja vas volim!“
 

Mladen Pokić