Kolektiv naše škole zajedno s OŠ dr. Ante Starčevića obilježio je još jedan završetak nastavne godine te nastavio s dobrom praksom upoznavanja dijelova Europe u kojima žive i djeluju Hrvati. Tom prigodom smo nakon Srbije i Crne Gore posjetili Bosnu i Hercegovinu, točnije Srednju Bosnu.

Bosna i Hercegovina proglasila je suverenost u listopadu 1991., a napuštanje Jugoslavije uslijedilo je nakon referenduma 1992. godine. Već narušeni međuetnički odnosi triju konstitutivnih naroda produbili su se i rezultirali ratom koji je trajao od travnja 1992. do prosinca 1995. godine. U prvo vrijeme, udrženi Hrvati i Bošnjaci, odupirali su se velikosrpskoj agresiji, ali je kasnije i među njima došlo do oružanih sukoba koji su se odvijali i na području interesa našeg studijskog putovanja, u Srednjoj Bosni. Rat je odnio brojne živote i raselio stanovništvo, a završio je potpisivanjem općeg mirovnoga sporazuma za BiH u Parizu. Potpisivanju su prethodili brojni mirovni pregovori, a Daytonski je osnova današnjeg uređenja BiH i sastavni dio Ustava.

Promjene koje su se dogodile pod tim utjecajem promijenile su sliku današnje Bosne i Hercegovine. Danas BiH ima dva entiteta, Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku te uz to distrikt Brčko.

Popis stanovništva 2013. pokazao je značajne promjene u odnosu na onaj iz 1991. godine iako ih je teško usporediti i zbog različitosti u metodologiji popisa.

Tab. 1. Promjene broja i udjela etničkog sastava stanovništva Srednjobosanskog kantona 1991.-2013. g.

Sl. 1. Kantoni prema nazivu i dominantnoj većini 2013. godine (boje kao u Tab. 1.)

Dan 1.

Napuštanjem našeg posavskog paneuropskog koridora X. prešli smo u Bosnu i Hercegovinu preko graničnog prijelaza Bosanska Gradiška i vozili se preko Banja Luke nekoliko desetaka kilometara autocestom, a zatim smo napustili prostor peripanonske Bosne i nastavili magistralnim cestama prema Vitezu.

Nadmorske visine dinarskog središnjeg planinskog prostora su se povećavale na što su upućivale i sve učestalije šumske zajednice vazdazelenih stabala. Klima ovog prostora veći je dijelomumjereno topla vlažna s toplim ljetima i hladnim zimama.

Prešli smo planinu Vlašić i ušli u Lašvansku dolinu pa smo tim putem stigli u Vitez. Smjestili smo se u Motel Bor. Upoznali smo našeg trodnevnog vodiča g. Vinka Bošnjaka, ravnatelja OŠ Bila te krenuli u obilazak. Gospodin Vinko Bošnjak s velikom ljubavlju i željom organizirao nam je tri puna dana upoznavanje ovih predjela. Zahvaljujući njemu imali smo isplaniranu i savršenu organizaciju u svim područjima naše terenskih obilazaka i  na tome mu od srca zahvaljujemo.

Prva stanica bila je crkva-bolnica u Novoj Biloj. U župi Duha Svetoga dočekao nas je fra Slavko Petrušić i u prostoru crkve ispričao kako je ta bolnica bila svega petstotinjak metara udaljena od položaja Armije BiH s kojih je i granatirana, a kao i cijeli prostor Lašvanske doline bila je u potpunom okruženju. Teške uvjete rada u toj bolnici vidjeli smo u Spomen sobi u kojoj su izloženi brojni medicinski instrumenti koji su se koristili u pomaganju ranjenicima. Tijekom vremena u kojoj je bolnica bila u funkciji rodila su se i brojna djeca, više od 700 beba!

Nastavili smo dalje i posjetili gučagorski Franjevački samostan sv. Franje Asiškog u kojem nas je dočekao fra Drago Pranješ i njegov psić. Nakon upoznavanja s dugom poviješću samostana koji je bio više puta razaran i obnavljan, razgledali smo bogatu biblioteku samostana koja ukazuje na važnost franjevaca u obrazovanju i širenju pismenosti u ovim krajevima i nešto skromniju izložbu slika među kojima se ističe njih 8 vrlo vrijednih i za taj prostor vrlo važnih.

Uslijedio je odlazak u Mošunj na Svetu Goru Kalvariju. Najhrabriji su se popeli do vrha, a oni manje hrabrosti ostali su uživati u svježini Lašve koja protječe mjestom.

Nakon cjelodnevnih aktivnosti uslijedila je večera u motelu i noćna šetnja Vitezom.

Dan 2.

Nakon kavice i doručka krenuli smo prema fojničkom Samostanu Svetog Duha u kojem nas je dočekao gvardijan fra Mirko Majdandžić. Pogledali smo unutrašnjost crkve i posjetili muzejsku izložbu s velikom bibliotekom i brojnim vrijednim eksponatima. Kao i u Guča Gori, zamjetna su brojna barbarska oštećenja kulturne baštine ovoga prostora. Počašćeni smo kavom i pićem pa smo krenuli dalje.

 Put nas je odveo prema Sarajevu gdje smo prvo otišli u veliko i suvremeno arhitektonsko zdanje Nadbiskupskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II.. Dočekala nas je gđa Ivana Klačar, marketing menadžerica. Nakon kratkog odmora uz napitke i grickalice poslušali smo kratko predavanje o samoj misiji ovog centra, a zatim smo se spustili brojnim stepenicama do najniže etaže i vidjeli koje se sve aktivnosti u ovom prostoru mogu odvijati, od smještajnih do edukacijskih i zabavnih.

Uslijedio je razgled Sarajeva s vodičkom. Dio razgleda bio je autobusom duž glavne sarajevske longitudinale s brojnim trensverzalama pa do stadiona na kojem su održane zimske olimpijske igre 1984. godine. Sarajevo je multikulturalan grad u kojem komplementarno djeluju utjecaji Istoka i Zapada. Nakon Istanbula, Sarajevo ima najočuvanije orijentalne kulturno-povijesne spomenike među kojima se ističu Latinska ćuprija preko rijeke Miljacke i Baščaršija. Obišli smo jezgru Sarajeva, vidjeli Principov most, Vijećnicu, Gazi Husrev-begovu džamiju i ostale zanimljivosti. Nakon ćevapa kod „Želje“ vratili smo se i još siti večerali u Vitezu bosanski lonac i baklave.

Večer je bila najbolji dio dana! Otišli smo u Crnog mačka, pivnicu na kraju grada. Uživali smo u toploj večeri, točenom pivu i gin toniku. Posebno je dobra bila glazba, band mladih glazbenika koji su svirali urbanu glazbu. Većina se pješice vratila u motel, a neki taksijem.

Dan 3.

Neki su otišli na ranu misu, drugi popili kavicu na terasi motela i nakon doručka smo krenuli prema Križančevom Selu, mjestu stradanja brojnih civila i pripadnika HVO-a. O događajima iz vremena oružanog sukoba s Armijom BiH koja je odgovorna za žrtve i paljenje sela pričao nam je svjedok tog vremena g. Zvonimir Čilić, novinar i publicist koji je i sam autor jedne kronike stradanja toga kraja. Zvonimir Čilić plemenit je čovjek s velikim srcem, koji je s puno ljubavi i optimizma okrenut prema budućnosti.

Oprostili smo se s g. Čilićem i krenuli prema Travniku. Turističkim vlakićem obišli smo centar i uzbrdo doputovali do tvrđave Stari grad, nacionalnog spomenika BiH i jedne od najljepših i najočuvanijih fortifikacijskih objekata srednjovjekovne Bosne u kojem su daljnja povijesna događanja ostavila svoja specifična obilježja. Tako i današnji izgled bedema i tvrđave same predstavljaju rezultat intervencija turskih majstora gradnje vojnih utvrda. Posjetili smo i rodnu kuću nobelovca Ive Andrića te od kustosa muzeja čuli o njegovom slučajnom rođenju u Travniku s kojim do tada njegova obitelj nije imala nikakvih poveznica. Sljedeći je bio Zavičajni muzej Travnik utemeljen je 1950., a od 1972. godine nalazi se u zgradi sagrađenoj u medicinsko-zdravstvene svrhe 1928. godine iz sredstava Rockefellerove zaklade. Danas je to jedini zavičajni muzej na području Srednjobosanskog kantona. Stalna izložbena postavka Muzeja sastoji se od: prirodoslovne, arheološke, kulturno-povijesne zbirke i stalne izložbene zbirke fotografija „Život i običaji ljudi travničkog kraja“.

Katolički školski centar “Petar Barbarić” katolička je školska ustanova koja se nalazi u gradu Travniku.

Otišli smo i u Plavu vodu, vidjeli Šarenu džamiju, ručali u Ćevabdžinici „Hari“, popili kavu iz fildžana kuhanu u džezvi. Oprostili smo se od našeg dragog g. Vinka i krenuli prema Jajcu.

U Jajcu nas je dočekao g. Igor Lacić, ravnatelj OŠ braće Jezerčić u Divičanima kod Jajca. Ispričao nam je o posebnostima Jajca, pokazao Stari grad, mlinove na Plivskom jezeru i vodopadu na rijeci Plivi, jedinom na svijetu koji se nalazi u središtu grada.

Posljednja znamenitost koju smo išli pogledati je svetište sv. Ive Krstitelja u Podmilačju. Malena gotička crkvica iz 15. st. nakon višekratnih uništavanja obnovljena je kao simbol trajnog zborišta i molitve vjernika bosanskih katolika, ali isto tako pravoslavaca i muslimana. Na neki način, simbol je onoga čemu bi BiH trebala težiti, zdravom suživotu i međusobnom uvažavanju.

Odlaskom iz Podmilačja, vozili smo se kanjonom Vrbasa koji se prema Banja Luci na nekim mjestima vrlo usko i duboko usjekao u svoju podlogu. Prolaskom kroz Banja Luku krenuli smo prema hrvatskoj granici i našem posavskom longitudinalnom koridoru kojim smo se vratili u Zagreb.

Fotografije možete pogledati na poveznici. 

Posjet naše škole središnjoj Bosni objavljen je na mrežnoj stranici novabila.info, a cijeli članak možete pročitati na poveznici.