Književnik, učitelj i glazbeni kritičar Vjenceslav Novak rodio se 11. rujna 1859. u Senju. U rodnome gradu završio je nižu pučku školu i dva razreda gimnazije, a preostala dva razreda u Gospiću. Nakon toga preselio se u Zagreb gdje je od 1876. do 1879. pohađao Učiteljsku školu. Studij glazbe pohađao je u Pragu gdje je 1887. na Praškome konzervatoriju stekao zvanje orguljaša te nastavnika pjevanja i teorije glazbe. Iste godine postaje profesorom glazbe na Učiteljskoj školi u Zagrebu. Ljudevit Krajačić, dječji pisac i učitelj, a Novakov učenik, opisuje ga kao dobrog, pravednog, savjesnog i radinog učitelja.

Novak se smatra jednim od najplodnijih, najraznovrsnijih i najznačajnijih pisaca hrvatskog realizma, zbog čega ga mnogi nazivaju „hrvatskim Balzacom“. Napisao je velik broj pripovijedaka i romana u kojima oslikava realan život vremena u kojem je živio i stvarao.

Iako je bolovao od tuberkuloze, naporno je i predan radio, danju  u državnoj, a noću pišući kako bi od skromne zarade prehranio brojnu obitelj.

I smrt ga je  20. rujna 1905. godine  zatekla u snu nad rukopisom koji je pripremao za tisak.  Izgubio je borbu s ondašnjom teškom bolešću – tuberkulozom, a hrvatska je književnost njegovim odlaskom ostala osiromašena za još mnoga Novakova djela.

Svi mi, njegovi  Novakovci, i ove školske godine trudit ćemo se biti marljivi i uspješni, dostojni škole koja s ponosom nosi ime Vjenceslava Novaka.