Iz Zagreba nas je ispratila magla iz koje smo izašli već na 300 m visine. Od tog trenutka vidljivost je bila izvanredna. S vidikovca na vrhu Rog vidjeli smo Zagorje, odašiljač na Sljemenu i sela među kojima je i naše polazište Planina donja. Iako nije bilo naoblake, jasno su se vidjeli široki tragovi zrakoplova, s obzirom na umreženost i širinu, najvjerojatnije – chemtrails, a u kotlinama se dugo zadržala magla – stratus. Relativna vlažnost je oscilirala oko 50 %. U maglovitoj dolini i u šumi do 57%, a na otvorenoj livadi 47%.

Temperaturu i tlak smo mjerili svakih 100 metara. Kako je dan odmicao, temperatura je rasla, ali ipak je opadala s visinom. S 18°C koliko nas je ispratilo u podnožju, temperatura je pala na 13°C. Nakon silaska, u dolini nas je grijalo 24°C ! Tlak je, kako smo očekivali, padao s visinom. Od 1012 hPa u dolini, tlak se smanjio na 949 hPa. Ne baš ugodno za one kojima smeta nizak tlak...

 A ako mislite da smo samo mjerili i gledali oblake, pogledajte slike... Bilo je više nego zabavno !

Do 200 m magla - niski stratus, a iznad sunčano.

Puna šuma gljiva, a ne smijemo ih brati.

Silazak s vidikovca.

Konačno - odmor.

Gore chemtrails, dolje Zagorje zelene.

Ono je odašiljač na Sljemenu. Jedva se vidi.

Planinarskim rječnikom rečeno - ručak iz ruksaka. Tko nosi, ne prosi.

Bolje se preodjenuti nego prehladiti.

Zbilja je pao tlak, evo tu piše.

Vesela ekipa na krovu svijeta. Možda ne baš svijeta....

Neki sakupljaju kestene, a neki igraju bejzbol.

A zna se tko se penje po drveću... Čekajte, ne bez mamine suglasnosti!

Evo, ma stvarno se nismo umorili.

"Gdje god da sjednem, nađem hlada," rekao je Josip Pupačić.

Nego, Patricija, ta vrsta gljiva je jestiva više puta ili samo jednom?