Može se biti pijan ili lud od sreće, može se imati više sreće nego pameti, neki kažu nisam ja te sreće, a neki  tko rano rani, dvije sreće grabi. Mnoge su narodne mudrosti i poslovice vezane uz pojam sreće. Ali jeste li ikad zastali i razmislili o tome što je za vas sreća, što vas čini sretnima. Imate li vlastitu definiciju sreće? Kako bismo doznali odgovore na ova i neka druga pitanja vezana uz sreću u siječnju ove godine proveli smo u našoj školi istraživanje pod nazivom „Kad si sretan“. U istraživanju je sudjelovalo po deset učenika iz trećeg i sedmog razreda te deset učitelja koji su ispunjavali anonimnu anketu. Jednako su bili zastupljeni dječaci i djevojčice, odnosno muškarci i žene, a svima smo postavili pet istih pitanja: Što je za vas sreća? Kako se ponašate kad ste sretni? Jeste li uvijek sretni? Može li se sreća dijeliti? Kad ste bili najsretniji? Analizirali smo i usporedili njihove odgovore i zamolili našu školsku psihologinju Josipu Vukman da ih prokomentira i da nam odgovori na nekoliko pitanja. 

Prema istraživanju koje smo proveli, učenici trećeg razreda sreću povezuju s prijateljstvom, obitelji i igrom, učenici sedmih razreda s prijateljstvom, obitelji, ljubavlju i bezbrižnošću, dok je učiteljima na prvom mjestu obitelj, a zatim unutarnji mir i zdravlje. Što mislite jesu li ovakvi odgovori očekivani i mijenja li se naše poimanje sreće kako odrastamo?

Naše poimanje sreće mijenja se kako odrastamo i ovakvi odgovori imaju smisla. Jedno istraživanje pronalazi da značenje sreće nije fiksno; umjesto toga, sustavno se mijenja tijekom života. Mlađi više povezuju sreću s uzbuđenjem, dok stariji povezuju sreću s mirom. Ovo je veliko istraživanje provedeno na 12 milijuna blogova, nizu istraživanja i anketa, i vaša je anketa u skladu s tim. Osim toga, sedmaši koji su trenutno u pubertetu u definiciju sreće uvode ljubav što je u skladu s razvojnim periodom života jer znamo da je zaljubljivanje sastavni dio puberteta. I na kraju, vidimo da su prijatelji dio svih definicija, što opet ima smisla jer najopsežnije istraživanje sreće ukazuje na to da je sreća najviše povezana s dobrim međuljudskim odnosima. 

Svi naši ispitanici, bez obzira na dob, na pitanje kako se ponašaju kad su sretni, odgovorili su da se smiju. Učenici su naveli da se osjećaju uzbuđeno, pričljivo, luckasto da pjevaju i zvižde. Učitelji su najčešće navodili da se osjećaju mirno i opušteno, a neki da pjevaju i plešu i da im svijetle oči. Kakve fizičke i psihičke reakcije sreća izaziva kod ljudi? Vidi li se na nama kad smo sretni? 

Brojna istraživanja pronalaze povezanost sreće i dobrog zdravlja odnosno dugovječnosti tako da sigurno da sreća izaziva neke pozitivne fizičke reakcije. Između ostaloga sreća doprinosi zdravlju kardiovaskularnog sustava, imunološkog sustava i tlaka. Neuroznanstvenici su identificirali područja u mozgu koja se aktiviraju kod osjećaja ugode, a znamo da se i neki hormoni povezuju sa srećom (npr. serotonin). Od psihičkih reakcija uz sreću se najčešće javljaju: zadovoljstvo, uzbuđenost, opuštenost i olakšanje. Vidi li se uvijek da smo sretni? Zanimljivo je jedno staro istraživanje u kojem je utvrđeno da su olimpijci u trenutcima kada su osvojili zlatne medalje, dakle u trenutcima sreće, bili nasmijani dok su bili u interakciji s drugima, ali kada nisi bilu u interakciji, nisu se smijali, iako su bili sretni. To može upućivati na to da možemo biti sretni, a ne pokazivati to. 

Na pitanje jesu li uvijek sretni, učenici trećeg razreda odgovorili su da se uglavnom uvijek osjećaju sretnima, dok su učenici sedmih razreda i učitelji naveli da se ne osjećaju uvijek sretnima. Je li sreća trajno stanje i možemo li uvijek biti sretni?

To se može usporediti sa željom da uvijek bude sunčano – možemo mi željeti da uvijek bude sunčano i da nikada ne pada kiša, ali unatoč našim željama, neće biti uvijek sunčano i padat će kiša. Ako zadržimo taj stav da želimo da bude samo sunčano, bit ćemo nesretni kada pada kiša, a ako prihvatimo da je i kiša sastavni dio života, kiša u nama neće izazivati nesreću – isto je tako i sa srećom. Meni je simpatična jedna rečenica koja se često vrti na radio stanici koju slušam, mislim da je to poruke neke slušateljice, a glasi: „Budite srednje raspoloženi, a ne forsirano sretni“  – što naravno ne znači da nije dobro biti sretan.

Uz tri iznimke koje tvrde suprotno, ispitanici su naveli da se sreća može dijeliti. Što mislite može li se sreća dijeliti i na koji način?

Najopsežnije istraživanje sreće ukazuje na to da je sreća najviše povezana s dobrim međuljudskim odnosima tako da na neki način iz toga možemo zaključiti da sreća proizlazi iz dijeljenja: vremena, pažnje i društva. Radi se o stvarno posebnom istraživanju, to je Harvardska studija koja traje već 80 godina (od 1938.) i zahvatila je fenomen sreće kod preko tisuću ljudi kroz razna životna razdoblja, kod nekih ispitanika od doba fakulteta pa sve do smrti. Kada jedno tako veliko i dugotrajno istraživanje ukaže na to da su dobri odnosi sastavni dio sreće, mislim da možemo reći da se sreća dijeli. 

Na zadnje pitanje, kada su bili najsretniji, učenici trećeg i sedmog razreda vrlo su različito odgovorili. Na primjer trećaši navode da su najsretniji bili kad su krenuli u školu, kad se u društvu prijatelja i obitelji, kad im je rođendan, kad su vidjeli prvi put vatromet itd. Sedmaši kao najsretniji trenutak navode, primjerice, uspjeh hrvatske reprezentacije na nogometnom prvenstvu, odlazak s prijateljima u trgovački centar, trenutak kad su se pomirili s prijateljem nakon svađe ili kad dobiju dobru ocjenu. Učitelji su kao najsretnije trenutke naveli rođenje svoje djece i dan vjenčanja, a bilo je i onih koji su naveli da se intenzitet sreće ne može izmjeriti te da je bilo više trenutaka kad su se osjećali jako sretno. Može li se sreća izmjeriti? Može li se odrediti trenutak u kojem je netko najsretniji?

Mi psiholozi želimo i pokušavamo izmjeriti sve psihološke fenomene, pa tako i sreću. Konstruirani su brojni upitnici i ankete kojima to radimo. Provode se i eksperimentalna istraživanja, evo kako sam maloprije spomenula, neki su znanstvenici istraživanju sreće pristupili i kroz analiziranje osobnih blogova na internetu. Vjerujem da i laici na različite načine mjere sreću, kako u svojim tako i u tuđim životima. Ali to što je mjerimo, i na znanstvenoj i na osobnoj razini, ne mora značiti da je možemo izmjeriti. Kada se definicije nekog fenomena razlikuju onda se i mjere i mjerenja razlikuju, teško je dobiti jednoznačan odgovor, a pogotovo kada se radi o nečemu osobnom kao što je sreća. Što se tiče najsretnijeg trenutka, mislim da samo na osobnoj razini možemo odrediti koji nam je najsretniji trenutak u životu, nisam pronašla podatke koji govore o nekom univerzalno najsretnijem trenutku.

Kako smo doznali od psihologinje, mnoga istraživanja su se bavila i bave se ljudskom srećom. Rezultati našeg istraživanja pokazali su da se poimanje sreće mijenja, ali da je često povezano s drugima, odnosno međuljudskim odnosima. Naše tijelo reagira na sreću, svojim osmjehom možemo i druge učiniti sretnima što znači da se sreća može dijeliti. Budući da smo svi različiti, različite stvari čine nas sretnima, pa samo mi najbolje znamo kada smo najsretniji. Ne možemo uvijek biti sretni, postoje i tužni dani, kao što se izmjenjuju kiša i sunce, tako se u našim životima izmjenjuju radost i tuga. Sreća nije u materijalnim stvarima, nego u nama i u ljudima koji nas okružuju. Učenici, učitelji i psiholozi poručuju isto: Sreća je kad se dijeli!

Petra Pavić, 7. d

Novinarski rad se plasirao na županijsku smotru LiDraNo 2019.