2020-06-05 11:40:37 Igra gumbima Učenici 3. b razreda igrali su se gumbima. Saznali su da se gumb može još reći: puce, botun i dugme. Svatko je dobio po jedno dugme i uplovili su u svijet mašte. Gdje su poslali svoje dugme, u kakve avanture pročitajte u našim pričama. Zatim su, uz pomoć dugma i flomastera, stvarali likovna djela. Učenici su se zabavili i nešto novo i naučili. Pripremila: Sanja Štrk, uč. raz. nast. Avanture jednog puceta Jednom davno živio je gumb Jure. Jure je okrugao, prugast, točkast i smeđe boje. Gumb Jure je moj najbolji prijatelj. Ispunio sam mu želji u poslao ga na Mars. Uživao je biti na Marsu i gledati njegove ljepote. Rekao je: ''Kako je Mars u lijepom bojama!'' Saznao je da na Marsu žive izvanzemaljci (Marsovci). Sprijateljio se s jednim Marsovcem koji se zvao Bob. Igrao se s njim. No, bilo je vrijeme za povratak kući. Pozdravio se s izvanzemaljcem Bobom i krenuo kući. Kada je došao kući, gumb Jure mi je ospričao svoje avanture i bio je jako sretan što je bio na Marsu. Tako je sretno i zadovoljno živio dugo, dugo... Nikola Hajdin
Avanture jednog puceta Jednog sunčanog dana, puce Mrvica krenulo je na neobično putovanje. Rekla je prijateljici da ide na pustolovinu oko svijeta. Prijateljica je odlučila krenuti s njom. Došle su do jednog brodića. Vozile su se do jednog dijela mora. Kada su stali, vidjele su dupine kako plivaju pokraj broda. Dupini su se igrali u moru. Kada su ih vidjele, odmah su krenule za njima. Izgledalo je kao da ih dupini vode. Zapravo, dupini su ih vodili u jednu špilju. Kada su ušli u spilju vidjeli su mnoštvo dragulja. Bili su u tisuću boja. Od bijele pa sve do crne. Gledale su ih i pomislile možda pokažu put. Voda ispred njih bila je kristalno plava. Zapravo se spilja nije vidjela od tih silnih dragulja. Dupini su ih vodili do kraja spilje. Prošli su kroz lijane. Kada su prošli kroz spilju vidjeli su novi, neobični otok. Tamo su bile palme i kokosi. Stale su na jedan kamen velik kao kuća. Igrale su se skrivača, no nije baš uspjelo. Popele su se na jednu palmu i uzele jedan kokos. Kada su pomakli jedan kokos vidjele su dva zlatna kokosa. Njihov svjetlost bila je toliko jaka da su pale s palme. No nije im bilo ništa. Podigle su se i krenule razgledati otok. Jedna strana otoka bila je od zlata: kokosi, palme, kamenja, školjke... Njihov brod bio je obložen školjkama i kristalima. Ušle su u brod i otplovile do jednog kamena koji je bio velik kao zgrada. Pokušale su se popeti, ali nisu uspjele. Bile su toliko uporne da su se popele na vrh kamena, alo kao da ih je neka sila gurala s njega. Pale su u more. Brzo su stavile masku za ronjenje i krenule dalje. Vidjele su razne ribe, koralje, školjke i dupine. Kada su isplivale vidjele su Sunce u obliku dragulja, ali sjalo je plavom bojom. Vratile su se na brod. Gledale su oblake i Sunce. Puce Mrvica je rekla prijateljici da krenu kući. Na povratku kući prošle su ponovno kraj onog otoka i kamena. Stigle su do one spilje, ali dupini su ih vodili u drugom smijeru. Došle su do kuće, ali nisu mogle zaboraviti to putovanje. Ponijele su dvije školjke i dva kokosa. Vidjele su druge prijateljice i ispričale im svoje pustolovne. To je bilo najbolje putovanje na svijetu. Marta Škiljo
Avanture jednog puceta Pozdrav svima, ja sam Žućko. Žute sam boje i na sebi imam četiri malene rupice. Ispričat ću vam kako sam dospio na košuljicu jedne djevojčice. Naslonite se i poslušajte. Jednom davno, u jednom malom selu tamo pokraj grada Drniša bio sam pokraj kante za smeće. Nitko me nije vidio. I zamislite. Posrećilo mi se. Jedna me djevojčica pronašla, uzela sa sobom i odnjela me kući. Bilo mi je prekrasno u njenoj kućici. O, da! Zaboravila sam vam reći da sam ja čarobno puce, ispunjavam želje svatkome tko me voli i svatko tko je dobar prema meni. Nakon nekoliko dana stavili su me na košuljicu te drage djevojčice. Bilo mi je ljepo. Jednog dana čuo sam kako nemaju novca čak ni za kruh. Bio sam tužan. Ali, ispuniti ću joj želju da budu bogati. Nakon što sam ispunio želju, oni su bili presretni. Kupili su veću i ljepšu kuću. Iako su sada imali novaca, nije zaboravila mene, malo žuto puce. Smatrala me sretnim pucetom i bila je u pravu. Na kraju je sve ispalo lijepo i sretno. Vidimo se u idućoj avanturi!!! Pozdravlja vas vaš Žućko! Josipa Škiljo
Avantura jednog puceta Moj mali Zelenko je jučer imao jednu avanturu koju nikad neće zaboraviti. Otišao je u šumu. Kad je postavio šator i napravio sve potrebno, otišao je pecati na jezero. Kad se spremao otići, iz jezera je izašlo čudovište. Zelenko se uspio sakriti u špilju. Kad je čudovište otišlo, Zelenko se odlučio vratiti, ali kraj šatora je bio čopor vukova. Popeo se na drvo i utonuo u san, a kad se probudio rekao je da se mora vratiti kući. Kad je došao do mora trebao je preveslati do kuće, a u moru ga je čekao morski pas. Nije htio veslati. Ugledao je most, pa je odlučio ići preko njega. Došao je kući i to je kraj ove kratke priče. Marko Radnić
Avanture jednog puceta Zdravo, ja sam puce Dupce i danas idem u zemlju Čarobnoliju. Pripremio sam torbu i krećemo! Nakon jednog cijelog dana stigao sam u zemlju Čarobnoliju. Odlučio sam se prošetati. Vidio sam vilenjake kako jašu leptire, slatkiše koje kad ugrizeš opet postaju čitavi. Svaki dan sam se zabavljao s njima. Ali, nakon nekoliko dana, moje putovanje došlo je kraju. Vratio sam se kući i opet živio svoj život, život običnog puceta. Marela Smoljo Likovne radove pogledajte OVDJE.
|
Osnovna škola Vjekoslav Parać Solin |