Mucanje je govorni poremećaj koji se ispoljava u isprekidanosti i nepravilnosti govornog procesa uslijed grčeva organa za artikulaciju (jezika, usana, nepca),  fonaciju  (glasnice)  i  disanje (dijafragme i mišića grudnog koša).

Takav govor prati povećana uzbudljivost stoga je  govor obično nervozan, užurban i isprekidan, a zastoji remete ritam govora.

U izvjesnim vremenskim razmacima mucanje se može pritajiti, da se zatim ispolji u istom ili težem obliku što ovisi  i o raspoloženjima osobe; uzbuđenje, potištenost, razdražljivost i umor.

Poremećaje tečnog govora izazivaju grčevi - skupljanja mišića organa za artikulaciju, fonaciju i disanje. Trajanje grčeva je različito. Ukoliko traju duže, utoliko su zastoji veći i govor nepravilniji. Grčevi se češće javljaju pri izgovoru eksplozivnih glasova  p,g,k,t,d, a manje pri izgovoru frikativnih s,z,c,f   dok se najrjeđe javljaju pri izgovoru samoglasnika. Ipak, ovdje ne možemo postaviti pravilo jer se grčevi mogu javiti kod svih glasova.

Neki autori tvrde da je mucanje znatnim djelom nasljedno i u prilog svojoj teoriji navode i statističke podatke o velikom broju osoba s mucanjem koje su u obitelji imale taj poremećaj. Također, navode i nepovoljne utjecaje socijalne sredine poslije rođenja djeteta, naročito u fazi razvoja govora.

Dijete koje muca najviše će mucati pri samostalnom govoru, jer nesumnjivo tada čini najveće napore - misli o predmetu, događaju ili radnji o kojoj govori. Mucanje se povećava u razgovoru s nepoznatim ljudima, odgojiteljima, učiteljima i uopće osobama koji predstavljaju autoritet. Obično manje mucaju u obiteljskoj sredini nego u školskoj. Mucanje se povećava i nakon težih infektivnih bolesti , pretjeranog umnog školskog rada, konflikti i sukobi u obitelji također su dobra podloga kako za  pojavu mucanja, tako  i za pogoršavanje inteziteta mucanja. Kritičan period predstavlja polazak djeteta u školu. Promjena sredine, razne neprijatnosti i neugodni doživljaji nepovoljno utječu. Veći zahtjevi, učenje  pisanja i čitanja skreće pažnju na “teške” glasove i pogoršava govor djeteta. Mucanje pri čitanju je obično manje nego pri usmenom govoru. To je zato jer osoba koja muca ne mora da se napreže u mišljenju, tiskani tekst sadrži formulirane misli i on ih samo reproducira.  Pri pisanju se mucanje rjeđe javlja.