U ovoj predstavi glume brat i sestra, koji su se nakon nekog vremena susreli u stanu svojih roditelja. Roditelji su im, nažalost, umrli pa žele prodat stan. U stanu se prisjećaju svog djetinjstva. Razne igračke i predmeti podsjećali su ih na dane kada su se bezbrižno igrali. Sada i brat i sestra imaju svoje probleme. Mislim da im je baš dobro došlo malo se opustiti i ponašati kao djeca. Pokazali su da se još uvijek jednako vole iako se ne viđaju tako često. Čini mi se da se dosta toga promijenilo od njihova djetinjstva iako ne mislim da su stari. Baš me zanima što će se promijeniti i kako ću ja gledati na svoje djetinjstvo za dvadesetak godina. Mislim da ću se i ja sjećati ljubavi, sreće, veselja i naravno zagrljaja.

Katja Matić, 5. b

U srijedu 22. studenoga učenici 5. a i 5. b razreda posjetili su Gradsko kazalište mladih u Splitu. Gledali smo predstavu „Zagrljaj kojeg pamtim“. Meni se predstava jako svidjela, samo bih uvela više glumaca. Glumile su dvije osobe. Te osobe su glumile brata i sestru koji su ostali bez roditelja, koji su im ostavili jedan stan. Brat je imao ženu i malenog sina, kojeg nisu mogli čuvati jer su radili. Sestra je plesačica i radi u stranim zemljama, pa tako i nije viđala obitelj. Brat je htio prodati stan jer mu je nedostajalo novca, ali sestra je tvrdila da im je to jedino ostalo od roditelja. Malo su se grlili, a malo svađali. Poslije su oponašali svoje roditelje, sestra je glumila mamu Mariju, a brat tatu Roka. Sestra je uzela maminu torbu, a brat tatin šešir. Tako su se zabavljali. Zatim je sestra našla bratovu plišanu igračku koju je dobio za Božić i nazvao je gospodin Nokić. Tata ga je super glumio. Brata je na mobitel nekoliko puta zvao šef i žena da pričuva sina, no on se radije zabavljao sa sestrom. Oni su se prisjećali igara iz mladosti kao što su: Crna Marica, laštrik, košarka… Sestra je odlučila kupiti stan od brata. Tako opet imaju uspomenu od roditelja. Zatim su se zagrlili kao pravi brat i sestra. 

Anja Grcić, 5. b