Značenje i nastanak blagdana

Tijelovo je blagdan koji je naređen na spomen ustanove Presvetog oltarskog sakramenta. Slavi se u četvrtak nakon Presvetog Trojstva. Naime, iako se spomen ustanovljenja Presvetog sakramenta slavi na Veliki četvrtak, Crkva, pošto je te dane zaokupljena otajstvom Kristove Muke, u svojoj mudrosti odlučila je da se posebnim blagdanom slavi Otajstvo ustanovljenja Presvetog sakramenta.

Crkve želi da se na taj dan:

javno i svečano zahvalimo Spasitelju za veliku ljubav koju nam iskazuje svojom prisutnošću u Presvetom sakramentu

da javno pokažemo vjeru u Njegovu prisutnost

da Mu damo zadovoljštinu za uvrede koje mu nanose mnogi nezahvalni kršćani, osobito nedostojnim pričešćivanjem.

Veliki katekizam svetog Pija X., pape, ističe:

„Na koji način možemo častiti otajstvo koje se slavi na blagdan Tijelova?

Da bismo častili otajstvo koje se slavi na blagdan Tijelova, potrebno je:

1. pristupiti s posebnom pobožnošću i žarom svetoj pričesti i živo zahvaliti Bogu, što je svakome od nas darovao ovaj sakrament,

2. sudjelovati u ovoj svetkovini i u cijeloj osmini, ako možemo, u svetom obredu, a osobito u misnoj žrtvi i često posjećivati Isusa u sakramentalnim prilikama.

Zašto se o blagdanu Tijelova presveta euharistija svečano nosi u procesiji?

Na blagdan Tijelova svečano se nosi presveta euharistija u procesiji,

1. da time častimo presveto čovještvo našega Gospodina, koji je sakriven u sakramentalnim prilikama,

2. da oživimo vjeru i povećamo pobožnost vjernika prema toj tajni,

3. da proslavimo pobjedu, koju je dao svojoj Crkvi nad neprijateljima svoga sakramenta,

4. da na neki način popravimo uvrede, koje čine neprijatelji naše vjere.“

Crkva je oduvijek slavila Otajstvo ustanovljenja Presvetog sakramenta na Veliki četvrtak, ali kako je zbog Muke Gospodnje na taj dan zaokupljena drugim obredima, nije se moglo ovo Otajstvo proslaviti onako kako to dolikuje značenju i uzvišenosti ovog Sakramenta.

Stoga je Božja Providnost odlučila da putem redovnice Julijane iz Liegea (Belgija), ustanovi ovaj blagdan. Njoj se naime, često dok je molila ukazivao okrnjen mjesec. Gospodin joj je objavio da mjesec označuje Crkvu, a to što je okrnjen, označava da u Crkvi nema svetkovine u čast Presvetoga Tijela i Krvi Gospodnje. Redovnica Julijana je tu objavu priopćila i Jakovu Pantaleonu (Jacques Pantaléon), arhiđakonu stolne crkve koji je kasnije postao papa Urban IV. Biskup Liegea, Robert de Torote  je 1247. godine sazvao crkveni sabor, koji je zaključio da se svetkovina Presvetog Tijela slavi u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva, no ta je odredba vrijedila samo za biskupiju Liege.

Nakon neprestanih molbi biskupa iz Liegea, naredio je papa Urban IV. da se svetkovina Tijelova mora slaviti u čitavoj Crkvi. Vijenski sabor za vrijeme pape Klementa V., godine 1311., potvrdio je odluku pape Urbana IV., a papa Ivan XXII. je 1317. godine uveo je i naredio za blagdan Tijelova i procesiju.

Crkva slavi Tijelovo svetom Misom i svečanom procesijom.

Sveta Misa slavi se u svečanom bijelom ruhu, jer je to dan radosti i veselja. Iza II. čitanja, poslanice, slijedi sekvenca „Lauda, Sion, Salvatorem“ ( „Hvali Sion Spasitelja“).

Poslije Mise, kreće procesija. Misnik nosi u pokaznici Presveto Tijelo Kristovo. Za to vrijeme zvone zvona, a staza kojom misnik stupa posuta je cvijećem i uz stazu su postavljenje svježe grane drveća. Iznad misnika nosi se baldahin (nebo). Uz put gdje procesija prolazi, prozori su okićeni cvijećem, a pjevački zbor u procesiji pjeva pobožne crkvene pjesme u čast Presvetog sakramenta. Procesija ide redom do četiri oltara, koji se postavljaju na četiri strane svijeta. Kod svakog oltara procesija se zaustavlja, pjevaju se dijelovi četiri evanđelja i daje blagoslov sa Presvetim. Oltari se rade na četiri strane svijeta jer su svi narodi pozvani da povjeruju u Spasitelja Isusa Krista, a sva četiri evanđelja se pjevaju jer sva evanđelista svjedoče da je Isus Krist stvarno nazočan u Presvetom oltarskom sakramentu.

U procesiji obično, iza križa, idu školska djeca, mladež, crkvena društva sa svojim barjacima, pjevači, svećenstvo, misnik koji nosi Presveti sakrament pod baldahinom, a iza misnika idu odličnici i obični puk.

Poslije blagoslova kod četvrtog oltara, procesija se vraća u crkvu, a dok se ulazi u crkvu, zbor pjeva svečani „Te Deum“ ( „Tebe Boga hvalimo“). Nakon toga slijedi „Tantum ergo“ („Divnoj dakle“) sa blagoslovom sa Presvetim, pripadajuća molitva, te Pohvale Imenu Božjemu.

Obrazac Mise i časoslova za Tijelovo, kao i sve himne sastavio je sv. Toma Akvinski, crkveni naučitelj.

Josip Tomić, mag. theoll.

Izvor: http://bogoslovija-ri.hr/2011/06/tijelovo-corpus-christi/