2013-11-17 12:24:00 18. studenoga - Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. Hrvatski sabor je 29. listopada 1999. donio Odluku o proglašenju dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast svim sudionicima obrane Vukovara, grada – simbola hrvatske slobode. Obljetnice su prigode da se prisjetimo na neke najvažnije trenutke i događaje koji su se zbili u našoj povijesti. Kao i prethodnih godina ove događaje obilježit ćemo izradom prigodnih panoa, satom povijesti, molitvom i paljenjem svijeća za sve poginule i stradale.
Prije dvadeset i dvije godine, 18. studenoga 1991. nakon tromjesečne opsade i gotovo potpunog uništenja grada, prestao je otpor hrvatskih branitelja u Vukovaru. 25. lipnja 1991. Hrvatski sabor pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ i postupak za međunarodno priznavanje (Dan državnosti RH). Nakon toga uslijedila je otvorena pobuna srpske manjine u Hrvatskoj, uz otvoreno poticanje, potporu i pomoć vodstva Srbije (S. Milošević) i JNA. Ciljevi su bili jasni: zauzeti područje istočne Slavonije, napredovati prema Zagrebu, zauzeti ga, svrgnuti legalno izabranu vlast, uništiti vojne snage Hrvatske i odrediti zapadne granice nove Jugoslavije (projekt stvaranja Velike Srbije). Vodeću ulogu u stvaranju nereda, pomutnje i naoružavanja lokalnih Srba imali su lokalni srpski političari i militantna ratno-huškačka propaganda iz Beograda. Prvi veći i ozbiljniji čin agresije bio je zločin paravojnih srpskih snaga 2. svibnja u Borovu Selu kada je ubijeno i masakrirano 12 hrvatskih policajaca. Nakon toga uslijedio je kratkotrajni rat u Sloveniji, pad Baranje, razmještanje snaga JNA za ratna djelovanja. Tijekom mjeseca srpnja i kolovoza 1991. srpske paravojne snage uz potporu JNA započinju postupno ovladavati istočnom Slavonijom i stezati obruč oko Vukovara i sela uz grad. Bitka za Vukovar počela je 24. kolovoza. Bivša JNA zajedno s paravojnim srpskim snagama postupno je dovlačenjem novih snaga stvarala obruč oko grada. Planirali su Vukovar zauzeti u svega nekoliko dana. Međutim, kako im to unatoč velikim žrtvama nije uspjelo, vrh JNA iz Beograda odlučio je formirati posebnu operativnu grupu kojoj je cilj bio osvajanje Vukovara. S tim ciljem je iz Beograda upućena elitna Prva gardijska oklopna brigada, angažiran je i veći dio snaga Novosadskog korpusa te nekolicina drugih brigada iz Srbije.
Međutim, unatoč tako brojnim postrojbama, vukovarski branitelji i dalje su čvrsto držali crte obrane. Tada JNA kreće sa strahovitim granatiranjem grada i topničkim napadima. Grad se zasipa s tisućama granata, u napadima sudjeluju i zrakoplovi bivše JNA. Kroničari bilježe da je, primjerice, 14. rujna bio dan »kada se nebo otvorilo«. Zrakoplovi su bombardirali Vukovar desetak puta dok istodobno grad napada i oko stotinjak tenkova. Stanovništvo i branitelji žive u podrumima, bez struje, vode i telefonskih veza. Međutim, unatoč tako teškim uvjetima, branitelji dva dana kasnije, kada je zabilježeno čak 26 zračnih napada, zaustavljaju tu ofenzivu istodobno uništavajući 34 tenka. U drugom dijelu rujna Trpinjska cesta postat će i groblje srpskih tenkova. Oni koji su bili tada u Vukovaru govore o pravoj kataklizmi. Međunarodna zajednica, unatoč upozorenjima kako se radi o humanitarnoj katastrofi i ratovanju protiv ratnih pravila, ne reagira. Na kraju, 14. studenoga, JNA uspijeva razdvojiti hrvatske snage u Vukovaru od onih iz Borova Naselja. Iscrpljeni, izmoreni i bez streljiva, hrvatski branitelji sljedećih dana postupno prestaju s organiziranom obranom. Opkoljeni Vukovar branilo je oko 1800 pripadnika Zbora narodne garde i policije te dragovoljaca HOS-a, ustrojenih u 204. vukovarsku brigadu HV-a. Prema podacima vukovarske Opće bolnice u agresiji na Vukovar poginule su 1624 osobe, od kojih je do sloma obrane grada poginulo 905, a među njima i 12-ero djece. Bolnica ima podatke o ranjavanju 1219 osoba među kojima i 30 djece. Ratni zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković nedavno je iznio podatak kako je u bitki za Vukovar život izgubilo oko 15.000 neprijateljskih vojnika. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko sedam tisuća zarobljenih hrvatskih branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba. Na popisu zatočenih i nestalih osoba u Domovinskom ratu još je 350 osoba s vukovarskog područja.
Tužna statistika govori da je tijekom borbi i nakon ulaska srpskog okupatora u grad poginulo oko 550 branitelja i 1700 civila, oko 8000 Vukovaraca bilo je odvedeno u srbijanske logore, dok ih se još oko 800 vodi na popisu nestalih. Iz grada je prognano i sve nesrpsko stanovništvo. Bio je to klasičan primjer etničkog čišćenja i jedan od najvećih zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Kao i prethodnih godina ove događaje obilježit ćemo izradom prigodnih panoa, satom povijesti, molitvom i paljenjem svijeća za sve poginule i stradale.
|
Osnovna škola Vjekoslav Parać Solin |