Osnovna škola Zadarski otoci Zadar

Naši osmaši u sklopu terenske nastave Povijesti posjetili su Vukovar, Grad Heroj Domovinskog rata, grad zaslužan što danas imamo slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku. Učenike su pratili razrednici Iva Marić, Mate Čačić, Lucija Mariani, Branka Čatlak te profesori Helena Topčić i Joso Pokrovac. 

Na put smo krenuli u nedjelju ujutro te smo, uz nekoliko usputnih zaustavljanja na odmorištima, u kasnim popodnevnim satima stigli u Vukovar.  

Nakon smještanja u sobe hostela Dubrovnik i večere u Memorijalnom centru Domovinskog rata cijela grupa je pod vodstvom profesora krenula u središte grada gdje smo obišli Ulicu dr. Franje Tuđmana, Most Jean-Michel Nicolier posvećen mladom francuskom dragovoljcu te križ na ušću Vuke u Dunav. Nakon kratkog razgleda učenici su imali malo slobodnoga vremena za samostalno istraživanje centra grada.

Hostel Dubrovnik

Središnji križ na ušću Vuke u Dunav

Prvi dan organiziranog programa slušali smo poticajna predavanja o povijesti Vukovara, Republike Hrvatske te o početcima Domovinskog rata, uzrocima i događajima koji su svemu prethodili. Nakon toga obišli smo Memorijalni centar Domovinskog rata gdje je na velikom otvorenom prostoru izložena vojna tehnika (tenkovi, oklopna vozila, avioni, minobacači, topovi, haubice...) te simulacije zloglasnih logora Stajićevo i Begejci. Nakon ručka krenuli smo u obilazak Gradskog muzeja Vukovara, smještenoga u prekrasnom dvorcu Eltz u centru grada. Dvorac je temeljito obnovljen nakon razaranja pa danas izgleda izuzetno lijepo i reprezentativno te atraktivno prikazuje povijest grada.

Izlošci u Memorijalnom centru Domovinskog rata

Sljedeći muzej koji smo razgledali bio je Muzej vučedolske kulture u kojem je prikazan život na tom prostoru kakav je bio prije čak 5000 godina. Pri povratku u grad posjetili smo i veličanstveni franjevački kompleks i crkvu svetih Filipa i Jakova u kojoj je jedan mali dio ostavljen neobnovljen kao podsjetnik na ratne strahote.

Muzej vučedolske kulture

U blizini crkve učenici i profesori posjetili su legendarni simbol Vukovara, ali i cijelog Domovinskog rata – Vukovarski vodotoranj. U ratu je primio preko 600 izravnih pogodaka, a danas  obnovljeni vodotoranj atrakcija je koja se ne smije propustiti. Prkosio je neprijatelju ponosno stojeći pedeset metara u visinu i simbolizirajući duh hrvatskoga naroda koji je odbio pokleknuti čak i pod najžešćom paljbom neprijateljske vatre. Do vrha vodotornja vode dizalo ili za one hrabre 198 stuba nakon kojih se stazom dolazi do vrha i otvorenog vidikovca odakle se proteže veličanstveni pogled na sve četiri stane svijeta – rijeku Dunav, ravnicu te sam grad Vukovar. Na vrhu se i danas vijori hrvatska zastava kao i za vrijeme opsade kad su je uporno i neustrašivo u inat agresoru podizali branitelji Ivica Ivanika i Hrvoje Džalto.

Vukovarski vodotoranj

Crkva sv. Filipa i Jakova

Navečer je za učenike u brodu na Dunavu organizirana zabavna disko večer u kojoj im je vrijeme u hipu proletjelo.

Posljednji dan započeo je obilaskom memorijalnih lokacija: Memorijalnoga groblja branitelja na kojem su naši učenici zapalili svijeće svim braniteljima, a posebnu pozornost izazvali su grobovi legendarnih i neprežaljenih zapovjednika Blage Zadre i Marka Babića.

Memorijalno groblje

Na Ovčari smo vidjeli hangar gdje su bili zatočeni i mučeni zarobljenici iz bolnice te čuli potresne priče o najmlađoj i najstarijoj žrtvi, o trudnoj ženi te priču o čovjeku koji je iskakanjem iz kamiona uspio spasiti svoj život i na kraju otkriti lokaciju masovne grobnice dvjesto žrtava. Jedna od žrtava s Ovčare je i novinar i književnik Siniša Glavašević, čije energične radijske izvještaje svi stariji živo pamte, a učenici o njemu uče i na satovima književnosti te za lektiru čitaju njegovu dirljivu knjigu Priče iz Vukovara. Na mjestu strijeljanja zarobljenika molitvom smo, svijećama i vijencem odali počast svim žrtvama, ali i saznali da se još traga za tijelima šezdeset žrtava jer se još uvijek ne zna na kojem su mjestu pokopani.

Iz autobusa smo panoramskom vožnjom vidjeli skladišta Veleprometa koja su služila kao logor za stanovnike koji su ostali u gradu do okupacije, kukuruzni put – put spasa, jedinu moguću komunikaciju Vukovara i ostatka domovine, te Borovo, tvornicu koja je nekad zapošljavala oko 22 000 radnika, danas zapošljava oko 500, a u ratu je imala i pomoćnu bolnicu u velikom skloništu koje je bilo utočište za oko 2000 civila. Od toga skloništa su danas ostali samo ostatci.

Na čuvenoj Trpinjskoj cesti imali smo priliku vidjeti groblje tenkova i Spomen dom hrvatskih branitelja te se slikati na jednom uništenom tenku. 

Posljednje mjesto obilaska bila je vukovarska bolnica u kojoj su prikazani neljudski uvjeti u kojima su tijekom tri mjeseca okupacije preživljavali ranjenici, ali i civili i djeca. Čuli smo nevjerojatne priče o liječnicima koji su činili čuda ne bi li spasili što je više života moguće, bez obzira na nacionalnost pacijenta.

Posljednji dio programa bila je škola mira u kojoj nam je brigadir Ćavar držao zanimljiv i motivirajući govor o toleranciji, uvažavanju i vrijednostima svakoga života. Na samome kraju organiziran je i kviz o naučenome, a učenici Mihael Borzin i Zvonimir Šimičević, koji su predstavljali našu školu, osvojili su nakon uzbudljivih produžetaka prvo mjesto.

Škola mira i pobjednici kviza Mihael i Zvonimir

Prepuni dojmova, ali i preplavljeni snažnim osjećajima učenici i profesori zaputili su se kući uz želju da se vukovarska žrtva nikad ne zaboravi te da se svakako što prije opet vrate u dragi naš Vukovar, grad koji svim Hrvatima u srcu ima posebno mjesto.