... Za mene je to bilo jedno novo iskustvo jer nikad prije nisam letio. Izgleda kao da ideš kroz ogromna polja šlaga. Na aerodrom Djeda Božićnjaka stigli smo tek kasno navečer pa smo morali čekati sljedeće jutro da upoznamo veselog djedicu. Probudili smo se oko 9 sati ali je i dalje bio mrak jer je na Sjevernom polu trenutno polarna noć, i dan traje samo par sati. Na putu do sela i parka Djeda Božićnjaka sreli smo sobove koji su nesmetano prelazili cestu osim sobova preko puta nam je pretrčala i lisica.

Snijeg je uvijek po malo sipio. Prvo smo obišli Santa Park. U njemu smo završili školu za vilenjake, pogledali odaje ledene princeze i prošli ispod zemlje kapu polarnog kruga. Patuljak je svakom od nas iskovao sretni novčić Djeda Božićnjaka, a pogledali smo i plesnu predstavu o vilama i trolovima. Bilo je super!

Nakon Santa Parka zaputili smo se do sela Djeda Božićnjaka, gdje se nalazi glavni poštanski ured u kojem on dočekuje goste i gdje se mogu kupiti svakakvi suveniri.

Djedica nas je veselo dočekao. Pitao nas je odakle smo i kako se zovemo. Onda smo se svi skupa slikali i dobili povelju na kojoj piše: ''Dan kada smo upoznali Djeda Mraza''. Nakon toga išli smo se voziti u saonicama koje su vukli sobovi i igrali u zaleđenoj igraonici. Ne znam što mi je bilo bolje od toga.

Niko Kurtin, 3. razred