Susret s Marinom Franićem bio je sve samo ne običan. Svestrani umjetnik predstavio nam je svoj rad iz njegove TVORNICE MAŠTE: ilustracije, pjesme, slikovnice koje je ilustrirao, leksikone koje je osmislio i dizajnirao, priče koje nam je ispričao, snove koje je pretočio u svoj umjetnički svijet. Radi i stvara pod umjetničkim imenom BLIND ARTIST pa nam je otkrio i zašto je odabrao to umjetničko ime. Donio nam je mnoštvo neobičnih i starih stvari koje je izvadio iz svog simpatičnog kufera te nas nasmijao svojim pričama o tome zašto su mu potrebne. Njegova ljubav prema zavičajnom lukoranskom govoru potaknula nas je da čuvamo svoje zavičajne posebnosti, a pročitali smo i dvije njegove pjesme od kojih je jedna napisana na dijalektu. Za kraj susreta okušali smo se u likovnom stvaranju. Marin Franić potaknuo nas je da otvorimo vrata svoje tvornice mašte i da crtežom oživimo svoje snove i neobične likove o kojima maštamo. Sve radove učenici su na kraju susreta darovali Marinu. Kako bismo zaokružili druženje, isprobali smo sve vrste smijeha kojih smo se mogli sjetiti: kidali smo se od smijeha, prasnuli smo u smijeh, glasno smo se smijali, suzdržavali smo se da ne prasnemo u smijeh, valjali smo se od smijeha, hihotali smo se, smijuljili se i grcali od smijeha. Time smo se na neki način željeli referirati na Marinov moto „Nema odrastanja! Nikad više!“ jer se u svakodnevnom životu često zaboravimo smijati, a važno je ipak sačuvati dijete u sebi, smijati se i uživati u onome što volimo kao što Marin Franić uživa i voli svoj svijet mašte i snova.