U vatrenci

Dimi se u vatrenci moga dida. Suše se divence, pečence, kuleni i pršuti. Vatra gori, a gradele se griju. Did skine divence, meće na gradele, pa nek se peče. Uvik, u ovo zimsko vrime, ljudi puno vrimena provode u svojim vatrencan.

Skupe se oko ognjišta, peču meso, pole od krumpira, a nekad i puže. Nazdravljaju uz bukaru vina, bilo crnog ili  žutog, a brk in se smije. Veselo bude s tin domaćin, seljačkin ljudin.

I ja volin sisti uz ognjište. Čak san i Novu godinu dočeka u vatrenci kod prijatelja. Skupilo se nas dosta, desetak, pa uz gradele i pismu ušli u Novu godinu.

Najviše volin kad baba peče kruv ispod peke, pa onako dok se puši, odlomin komad pa biž ..., nek se baba ljuti.

Pričaju stari da se prije više družilo i okupljalo oko ognjišta, da je danas mladin to dosadno i nezanimljivo. Govore da današnja mladost iđe samo u diskaće, uzimaju ćaći aute, ili još gore, Bože sačuvaj, motorne, pa in jadni mater i ćaća ne mogu mirno spavati.

Meni je još uvik lipo u vatrenci moga dida di vise divence i pečence.

Volin š njin proljudikati i slušati kako mi govori: „Neka te tu...“

Učenik: Luka Gavran, VI.d razred

Mentor: Vjekoslav Bradvica, prof.