Cijelim ih je putem pratila neumorna kiša, a prvo im je odredište bio Nacionalni park Plitvička jezera. Ovaj je nacionalni park najstariji i najveći nacionalni park u Lijepoj Našoj. Poznat je po jedinstvenim sedrenim barijerama koje stvaraju jezera, ali i raznolikim biljnim i životinjskim svijetom koji izazivaju divljenje kod svih posjetitelja. Vožnja brodom ih je još više potaknula na uživanje u netaknutoj prirodi.

Nakon obilaska nacionalnog parka, uputili su se prema Splitu i tamo se ukrcali na trajekt koji je plovio do otoka Hvara. Kiša je odavno prestala padati, ali je puhao vjetar koji je valjao i pjenio more tijekom plovidbe.

U hotel su stigli u kasnim popodnevnim satima, prijavili se, te žedni i gladni od puta požurili na večeru. Drugi su dan nakon doručka posjetili Vrbosku, najmanji hvarski grad koji nazivaju Malom Venecijom jer ima velik broj manjih mostova. Stare vrboske građevine potječu iz gotike, renesanse i baroka. Sljedeće je odredište bio Stari Grad, najstariji hvarski grad nastao kao grčka kolonija (Pharos) u 4. stoljeću prije Krista. U Starome se Gradu nalazi velik broj znamenitih građevina, a neke su od njih dominikanski samostan, župna crkva svetog Stjepana, ali i rodna kuća Petra Hektorovića, renesansnog autora spjeva „Ribanje i ribarsko prigovaranje“.  Oba grada odišu starinom i vremenom u kojemu su nastali. Pomalo umorni od šetnje, vratili su se u hotel na ručak, a poslijepodne je bilo rezervirano za kupanje.

Uživalo se na plaži i vrijeme je brzo prošlo, u odličnome rasploženju. Nakon kratkog odmora prošetali su Jelsom, a onda na ples s animatorima. Kraj je plesa obilježio skok svih plesača u bazen. Mokri i iscrpljeni od dana, uputili su se u sobe. Trećeg su dana nakon doručka pojurili na plažu i tamo se zabavljali do ručka. Posjetili su grad Hvar i ostali zadivljeni starim povijesnim građevinama koje potječu iz srednjega vijeka. Vidjeli su Trg svetog Stjepana (među Hvaranima zvan Pjaca), Arsenal, gradsku tvrđavu, hvarsko povijesno kazalište, hvarsku katedralu, franjevački samostan, a na tvrđavu Forticu su „bacili pogled“ s rive. Zagrijane od kamena i sunca, brodice su ih prevezle do Paklenskih otoka. Plavo more, mirna priroda i nevelika gužva su ih potaknuli osvježenje u moru.

Zadnja je večer obilježena druženjem uz animatore te su ponovno svi završili u bazenu. Oko 23 sata su se uputili u sobe. Ujutro su se odmorni uputili u Split. Dan je bio sparan, ali su bez obzira na to uživali u razgledavanju slavnoga povijesnog grada. Prošetali su kroz podrume, vidjeli katedralu svetog Duje te svi redom dodirnuli palac kipu Grgura Ninskog kako bi im se ostvarila želja. Tko zna, možda je netko poželio povratak kući! Ako je, želja mu se brzo ostvarila jer su ubrzo krenuli. Nošeni mirisom mora, zadnji su ga put udahnuli i pozdravili se s njime sa splitske obilaznice. Nakon tunela Sveti Rok, počela je kiša i zaokružila njihovo putovanje. Na starome su ih mjestu (školskome parkiralištu) dočekali nestrpljivi roditelji i ravnateljica. Puni pozitivnih dojmova i lijepih uspomena svi su se uputili svojim kućama.