Vukovar je napadnut u kolovozu 1991. od snaga Jugoslavenske narodne armije, srpskih dobrovoljaca i četnika čiji je cilj bio stvaranje Velike Srbije. Vukovar i okolna su naselja branili malobrojni, slabo naoružani hrvatski branitelji dok je neprijateljska vojska bila mnogobrojnija i opremljenija oružjem. Svakodnevno su tisuće i tisuće granata i bombi padale na cijeli grad, čak i na vukovarsku bolnicu u kojoj su se zbrinjavali ranjenici, bez obzira na nacionalnost. Tijekom borbe i nakon ulaska neprijateljskih snaga u grad, poginulo je petstotinjak branitelja i više od 1 700 civila. Oko 8 000 je Vukovaraca odvedeno u logore. Za nekima se od njih još uvijek traga, smatraju se nestalima. Iz Grada Heroja je protjerano sve nesrpsko stanovništvo – od djece do staraca.

Simboli vukovarske borbe protiv srpskog okupatora su Trpinjska cesta (takozvano groblje srpskih tenkova), vukovarska bolnica te farma Ovčara. Na Ovčari su snage Jugoslavenske narodne armije, srpski dobrovoljci i četnici zvjerski ubili ranjenike i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice. Neki su od ubijenih pokopani u masovne grobnice, a za neke se još ne zna gdje počivaju.

Najznačajnija imena obrane Vukovara su zapovjednici Blago Zadro, Mile Dedaković Jastreb, Marko Babić i Branko Borković. U herojsku vukovarsku legendu ubrajamo i vukovarske liječnike Jurja Njavru i Vesnu Bosanac, njihove kolege liječnike i ostalo medicinsko osoblje, ali i novinara Sinišu Glavaševića koji je putem Radio Vukovara slao ohrabrujuće poruke svojim Vukovarcima i iza sebe ostavio tekstove koje će čitati i pamtiti generacije, a čiji je život tragično završio na Ovčari. U vukovarskoj će povijesti biti zapamćen i Jean Michel Nicolier, Francuz koji je kao dragovoljac došao braniti Hrvatsku o kojoj je čuo putem televizije, a koji je pogubljen na Ovčari.

Ne zaboravimo i Škabrnju, malo mjesto nedaleko Zadra u kojem je istoga datuma i iste godine, ubijeno 26 hrvatskih branitelja i 58 civila. 

Učenici i djelatnici škole su dostojanstveno i u tišini obilježili ovu tužnu obljetnicu. Prigodni je program započeo pjesmom „Iznad polja makova“ koju su otpjevali učenici osmih razreda uz pratnju učiteljice glazbene kulture Pine Žilić. Potom je uslijedio kratki povijesni kontekst te recitiranje i čitanje proznih i lirskih tekstova o Vukovaru koje su čitali i recitirali učenici šestih i osmih razreda. Ravnateljica Zvjezdana Martinec je pozvala da minutom šutnje odamo počast svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima Domovinskoga rata. Nakon toga je uslijedilo paljenje lampiona duž školske šetnice u spomen na poginule i nestale hrvatske branitelje i civile Vukovara, Škabrnje, ali i ostalih hrvatskih mjesta.

Vukovar i Škabrnja su nacionalni simboli Domovinskoga rata i njihovih žrtava. Vukovar je hrvatski grad koji je pretrpio najteža razaranja u Domovinskom ratu. Mnoga su vukovarska kulturna dobra uništena,  mnogi su životi ugasli, mnogi su u suzama i tuzi napustili svoje domove. Stoga sudbine Vukovara, Škabrnje, ali i ostalih stradalih hrvatskih mjesta trebaju biti trajni podsjetnik na žrtve za Hrvatsku i opomena za čuvanje slobode kao najveće osobne i društvene vrijednosti. Nikada ne smijemo zaboraviti one koji su dali svoje živote za našu slobodu!

Hvala im za hrabrost, za njihove živote, hvala im za Vukovar, Škabrnju i Hrvatsku!

„Legenda Vukovaru“

Volim te, Grade umorni, Grade ranjeni.

U kolijevci tvojoj sloboda se rađa.

Krvavi križ patnje Dunav odnosi.

Odmori se, Grade, od posljednje bitke.

Vrisak je utihnuo, postaješ legenda života.

A kad jednom ljubav otključa sva vrata,

Ranjeni će kriknuti: „Nikad više, nikad više rata!“  (Nepoznat autor)