Najbolji rezultat dobiven je u vrijeme našeg solarnog podneva (12:02), sa štapom duljine jedan metar: duljina sjene štapa 100 cm, kut upada Sunčevih zraka 45°, opseg Zemlje po meridijanu 40 376 km što je naznatna razlika naspram stvarnog opsega Zemlje po meridijanu koji iznosi 40 075 km.

U provođenju ovog eksperimenta sudjelovali su učenici sedmih razreda s učiteljicom Elvisom Sekulić koji su se uz primjenu naučenog tijekom nastavne godine upoznali sa zahtjevnošću provođenja jednog eksperimenta.

Eratostenov eksperiment – globalni eksperiment u kojem se mjeri opseg Zemlje po meridijanu, kada Sunčeve zrake padaju na Ekvator pod pravim kutom, proveo se u sklopu ISE projekta po sedmi puta 21. ožujka 2019. godine. Eksperiment se provodi po uzoru na Eratostena koji je još u 3. st. pr. Kr. izmjerio opseg Zemlje iznenađujuće točno, temeljem slučajnog opažanja duljine Sunčeve sjene u Aleksandriji i Sieni (današnji Asuan). Dobio je rezultat za meridijanski opseg Zemlje od 250 000 stadija. Ako uzmemo vrijednost egipatskog stadija, dolazimo do vrijednosti od 39 400 km za opseg Zemlje što je iznenađujuće točno (suvremena mjerenja kažu da je opseg Zemlje po meridijanu 40 008 km).

Prvi puta, u sklopu Inspiring Science Education (ISE) projekta i u našoj školi proveden je Eratostenov eksperiment. ISE projekt financira Europska unija. Glavni cilj ovog projekta je popularizacija znanosti i prirodoslovnih predmeta korištenjem postojećih e-learning resursa. Aktivnosti vezane uz ISE projekt u Hrvatskoj koordinira Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNet.

Eksperiment se u našoj školi proveo 21. ožujka. Projektu smo pristupili prijavom na stranicu http://eratosthenes.ea.gr/ za što nam je između ostaloga bio potreban geografski položaj Osnovne škole Zorke Sever, Popovača ( 45.565826 N, 16.628754 E). Zatim smo e-mailom dobili kontakt podatke škola s kojima možemo provesti mjerenje (na približno istom meridijanu). Povezali smo se s nekoliko škola iz Hrvatske i Europe. S njima smo razmijenili podatke o mjerenju jer se nalazimo na istom ili približnom meridijanu. Drugi način izračunavanja opsega Zemlje je uz pomoć udaljenost naše škole s zamišljenom školom na Ekvatoru. Na dan mjerenja učenici su se podijelili u timove te su mjerenje proveli nekoliko puta prije i poslije našeg lokalnog podneva. Lokalno podne (12:02:45) odredili smo pomoću web-based aplikacije NOAA Solar Calculator.

Mjerenje sjene štapa provelo se na način da nam je učitelj tehničke kulture pripremio štap i kutnik s kojim smo na školskom dvorištu točno u podne proveli 5 mjerenja sjene što ga baca štap. Najbolji rezultat dobiven u vrijeme našeg solarnog podneva sa štapom duljine jednog metra: duljina sjene štapa 100 cm, kut upada Sunčevih zraka 45°, opseg Zemlje po meridijanu 40 376 km što je naznatna razlika naspram stvarnog opsega Zemlje po meridijanu koji iznosi 40 075 km.  Kut upada Sunčevih zraka izračunali su učenici koristeći Geogebru – alat za dinamičku geometriju gdje su konstrukcijom pravokutnog trokuta koji čini štap i njegova sjena mogli očitati kut pod kojim Sunčeve zrake padaju na štap. Koristili smo OneNote digitalnu bilježnicu gdje smo bilježili sve podatke koje smo prikupili.

Udaljenost između naše škole i zamišljene škole na Ekvatoru (na području grada Mossaka u državi Kongo)  izračunali smo pomoću Google Eartha. Ustanovili smo da je udaljenost naše škole i zamišljene škole na Ekvatoru 5 048 km. Nakon provedenog eksperimenta naš rezultat mjerenja evidentirali smo na službenoj stranici http://eratosthenes.ea.gr/content/experiment.

Elivsa Sekulić