22. veljače 1993. godine Opća skupština UN-a je rezolucijom odlučila da se 22. ožujka svake godine obilježi kao Svjetski dan voda i da se na taj dan, diljem svijeta, posebno skrene pozornost na probleme vezane za vodu i vodne resurse.

A voda je kao i ljubav, vječna inspiracija umjetnika i svekoliki izvor života, ali i resurs zbog kojega će se uskoro, vrlo brzo, kao i za naftu, voditi žestoke borbe. Da je tako, dokaz je i činjenica što je na početku ovoga milenija  UN  proglasio  novo Međunarodno desetljeće voda ('Water Life' 2005-2015.).   A Hrvatska je zemlja voda, na trećemu je mjestu u Europi po bogatstvu vodama, odnosno prva u Europi, a treća u svijetu (iza Kostarike i Paname) po količinama obnovljive vode u odnosu na površinu, i spada u krug 30 vodom najbogatijih zemalja svijeta. 

Svakoga dana prosječno kućanstvo potroši oko 50 litara vode na ispiranje wc-a, jedan od šest ljudi na Zemlji nema dnevnih 20-50 litara osigurane svježe vode, a svakodnevno od posljedica nedostatka vode umire 3.800 djece. Prema procjenama čak 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, a 2,4 milijarde živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta.                          

Što se događa s našim vodama?   Zakon o vodama prošao je prvo čitanje, ali i podigao silnu buru u saborskim klupama i u hrvatskoj javnosti, jer se smatra da će država ovim Zakonom otvoriti put za rasprodaju rijeka, jezera i izvora strancima, pošto rijeke neće biti opće dobro kao more, već kao javno dobro ostaju isključivo u vlasništvu države.