U dvorištu ih je dočekao kip Svetog Florijana, zaštitnik vatrogasaca, o kome su čuli priču kako je bio uzorit rimski vojnik koji je radije dao svoj života , nego li se odrekao svoje vjere.

Na radoznale upite, sve moguće i nemoguće,  odgovarao je zapovjednik Tadija Milić, te im je rado  pokazao opremu kojom raspolažu.

Ali uz jedan uvjet. Na pitanje, koji broj treba nazvati u slučaju požara, svi su jednoglasno uzviknuli: 193, 112 !

 Dakako, znaju oni da je vatra čovjeku korisna , ali kada vatra izmakne kontroli onda je opasna i zovemo je požar.

Naravno, stavljanje zaštitne kacige i uzimanje u ruke drugih dijelova zaštitne opreme bio je jako zanimljiv trenutak za svakog učenika.

Ulaženje u vatrogasna vozila u kojima su na trenutak osjetili ushit i uzbuđenje, posebno oni koji su sjeli za upravljač vozila, nadahnulo ih je na ideju kako će i oni postati članovi svoga vatrogasnog društva u selu.

Saznali su da je biti vatrogasac časno, plemenito i odgovorno zanimanje, a nadasve opasno, jer dok u  spašavanju tuđe imovine i života, često su i sami izloženi životnoj opasnosti.

Mnoge medalje ukrašavaju vitrine u prostorijama vatrogasnog društva, sjaje pobjedničkim sjajem uspjeha koje su nanizale generacije članova ovog društva, te pozivaju mlade naraštaje da nastave tradiciju plemenitog aktivnog djelovanja.