Pri dolasku nismo očekivali da ćemo umjesto lovačke kuće pronaći kuću Crvenkapičine bake iz svima nam poznate priče. Lovac Jurica nam je sve objasnio kako se priča odvila te kako nakon dugih godina je baka kuću u znak zahvalnosti prepustila lovcima. Lovci osim što održavaju kuću i bunar, paze kako se takav događaj koji je zadesio Crvenkapicu i baku ne bi nikada ponovio.

Nakon upoznavanja započeli smo našu nastavu istraživanjem i doživljavanjem okoliša u kojemu se nalazimo, učenici su promatrali okoliš te su svoja zapažanja zapisali.

Pošto smo istražili prostor u kojemu se nalazimo bacili smo se na posao umjetnika. Proučili smo što je to land art te iskoristili sve grančice, listiće, kamenje, cvjetove i pijesak koji nam je priroda dala kako bi načinili svoja prirodna umjetnička djela.

Zatim smo se uputili na šetnju do kako lovci kažu gratera, ograđenog prostora šume u kojemu jeleni slobodno žive. Išli smo puni nade kako ćemo ugledati jelena, bili smo iznimno tihi, ni pod nastavom nismo toliko tihi bili, ali za jelenje uši i dalje preglasni. Tako da susret s jelenom iz bližega nismo imali, samo poneki pogled u daljini dao nam je naznaku da su oni ovdje. Iako jelena nismo vidjeli, do lovačke kuće smo se sretni i pomalo gladni vratili.

Dočekali su nas lovci s hranom, točnije ražnjićima. No, učenju tu nije bio kraj, ražnjić je svaki učenik sam sebi ispekao i nikad slasnije pojeo.

Uslijedio je, nazovimo to veliki odmor, ako trčanje i skakanje možemo nazvati odmaranjem. Nakon odmora lovac Jurica učenike je upoznao s obvezama lovaca i odgovorio na brojna pitanja, a lovac/tata Nened učenike je uz oprez, upoznao s opremom koji lovci koriste. Još malo učenja smo odradili uz upoznavanje životinja koje se nalaze u našem zavičaju. Uz razgovor s lovcem Juricom saznali smo mnogo toga o životinjama koje su nam tako blizu, a toliko oprezne da ih rijetko vidimo.

Pjesmom o vuku koji spava smo zaokružili našu izvanučioničku nastavu, odigrali još pokoju igru žmirke i ledene babe te lijepo zahvalili lovcima koji su nas tako toplo dočekali i ugostili.

Tekst i fotografije: Dinko Antun Kandjera, dipl. učitelj i Ana Previšić, dipl. učitelj