Učenica Klara Malčić predstavila se monologom iz romana Ivane Simić Bodrožić Hotel Zagorje. Državni je izbornik Mario Kovač pohvalio Klarinu izvedbu kao vrlo uspješnu s naglaskom da je neprestano i koncentrirano i emocionalno bila u ulozi te tako ostvarila vrlo uvjerljiv i dojmljiv nastup. Klatrina je mentorica profesorica Anita Katić. 

Učenici naše škole nastupili su u literarnom izričaju s trima lirskim pjesmama: Jesenja šetnja – Ela Mijoković, Čarolija božićnih pahuljica – Kristina Lukačević i Crvene ruže – Viktorija German.

Prosudbeno je povjerenstvo izrazilo vrlo lijepo mišljenje o radovima učenika navodeći slikovito izražavanje pjesničkim slikama doživljenim svim osjetilima te potaknulo učenike da nastave i dalje pisati njegujući izričaj materinskog jezika.

Najljepše čestitke za uspješan nastup!

Čestitke i učenicima Eli Škopec i Antoniju Kalizanu na vrlo uspješnim literarnim radovima.

Učenicima literarcima je mentorica Ljiljana Bernatović-Markota, profesorica hrvatskog jezka i književnosti.

Radove učenika literaraca možete pročitati u nastavku.

Čarolija božićnih pahuljica

Prva pahuljica s neba pada

Dok tiha noć još uvijek je mlada.

Za njom se cijeli zbor požuri

I dvorištu bijeli plašt stvori.

Za jednu noć zabijeli  sve

I do zadnje borove iglice.

Od tog trenutka u zraku se sreća zrcali

Kao da  se s neba božićna čarolija pali.

KRISTINA LUKAČEVIĆ, 6.c

Jesenja šetnja

Jesen u mom gradu

Uvijek ima šarenu bradu,

Zamazanu crvenilom i zlatom,

Šulja se svuda laganim korakom.

Ona je bajna

kao iz daleka nejasna sna,

Dok lahori priče

iz pospanog dubokog dna.

Sve bliže je zimska jeza,

Vreba iza ugla svakoga dana,

Praćena kišom i zviždukom vjetra

Što nam granama maše izvana.

                                              ELA MIJOKOVIĆ, 6.b

Crvene ruže

Putem od moje kuće do škole,

Prati me miris bakinih ruža

I dodir njenih toplih ruku

Koje za mnom čeznutljivo pruža.

S bakom sam sadila te krasne ruže,

Birala boje i osunčano mjesto,

Jer to nisu bilo kakve ruže,

To su sadnice iz ružičnjaka tete Mire,

Što ljubav i dobrotu šire.

Taj miris bakinih ruža

Pruža mi ljubav i osmijeh

Bakina oka, srca i duše,

Želim da to traje sve duže i duže.

VIKTORIJA GERMAN, 6. b

     Moja škola

Škola je moj drugi dragi dom,

ali u njoj nije uvijek sve po mom.

Škola nosi ime po čovjeku iz mog grada,

proslavljenim zbog poznatih vinograda.

Kroz moju školu prolaze mnoge generacije nove

i svaka ima svoje (ne)ostvarene snove.

U njoj se uvijek puno uči i radi

pa dobre učenike odličnim ocjenama nagradi.

Ti si me upoznala s Tadijom u Rastušju,

s Dobrišom u Slapu, s Gavranovim  Zaljubljen do ušiju,

mučiš se s nama rješavajući matematičke probleme

i mnoge teške  vršnjačke dileme.

Uči nas, školo, da budemo dobri ljudi,

hvala ti, učiteljice, i ponosna nam budi!

    Antonio Kalizan, 6.b

BJELOVJESNICE

Kakvo to bešumno zvono zvoni

Uz potok što hodom grgoljeći hodi?

Gle, virkaju bjeličaste glave,

Otvaraju oči između rosne trave!

To su jutros pored Kutjevačke rike

Visibabe izvirile, krndijske proljetne dike.

Bjelovjesnice traže osunčan dan

Kao i ja, kad sam nemirna, miran san.

Cvjetaj, o cvjetaj, ti nježno bijelo cvijeće,

Proljeće se šulja i buđenje kreće!

                                                   ELA ŠKOPEC, 6.b