Prvo odmorište je bilo u restoranu Actros  gdje smo se okrijepili prvom jutarnjom kavom, pićem i bogatim ovalima narezaka s toplim pogačicama.

Krenuli smo prema Banjoj Luci u Mariju Zvijezdu – trapistički samostan. Dočekao nas je monah opatije pater Zvonko Tomić, lijepo primio,  pokazao i predstavio crkvu, upoznao s djelatnošću trapista i tradicijom proizvodnje sira koja je starija od 130 godina. Otkrio nam je  da su trapisti –monasi vegetarijanci. Kupili smo sira i raznih likera koje proizvode te krenuli dalje prema župnoj i samostanskoj crkvi sv. Antuna Padovanskog na Petrićevcu u kojoj je Papa sv. Ivan Pavao II. proglasio blaženim Banjolučanina Ivana Merza  22. lipnja 2003. godine. Primio nas je gvardijan fra Domagoj Šimić, ukratko upoznao s poviješću župe te da imaju u svojoj bogatoj zbirci knjiga najstariji rukopisni Ku'ran u BiH iz 15. stoljeća. I ovdje nam ponudiše rakiju za dobrodošlicu. Naravno,  kupismo za sve „bolje“ ljekovitu „travaricu“.

Put nas dalje vodi u Kotor Varoš. Iz nizinskog dijela zalazimo u brdovite pitome predjele obrasle gustom zelenom šumom. Stižemo u grad pred župnu crkvu, dočekao nas je župnik fra Zoran Mandić, srdačno pozdravio, pokazao crkvu na koju su jako ponosni, što nije stradala u zadnjem ratu onako kako je agresor zamislio. S ponosom ističe poznate osobe iz Kotor Varoša kao što je Mateo Kovačić te veliki hrvatski jezikoslovac Ivo Pranjković.

Već izgladnjeli stigosmo u restoran Stari grad na pite: krumpiruša, zeljanica, sirnica i burek (s mesom). Uz to vrhnje, jogurt, pivo, radler…

 „Ah, meraka“, kažu Bosanci.

A onda put pod noge i u netaknutu prirodu. Penjemo se vijugavom cestom na Sokoline. Dođosmo pred župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je zatvorena. Okolo razrušene kuće. Nigdje žive duše. Mjesto oživi samo na blagdan Velike Gospe kada dođu svi bivši župljani iz bijelog svijeta na svoja razrušena ognjišta.

Župno dvorište svježe pokošeno. Miris sijena i lipa, koje počinju cvjetati, omamiše nas svojom svježinom i mi posjedasmo po želji. Stiže i pokretni dostavljač hrane i pića: ćevapi, kobasice, đulbastije u somunu, pivo, sokovi, voda…  Žamor, smijeh, vicevi i, naravno, Ivo sa svojim nevjerojatnim pričama. Mogli smo tako, tko zna dokle, ali morasmo krenuti dalje.

„Al' se danas dobro jelo, baš!“ kaže kolega Kruno Pavić. „I pilo!“ dobaci netko.

Na povratku smo trebali naići na kraću stanku u „Ilijine dvore“, no vrijeme nam je pobjeglo te smo samo mahnuli na pozdrav i nazdravili punim bocama, čašama ili već što je tko imao.

U autobusu veselo ozračje: smijeh, cika, nazdravljanje… i obećanje da ćemo na jesen ponoviti.

Žurili smo nazad u Kutjevo. Čeka nas fešta Festival graševine.

Tekst: Ljiljana Bernatović Markota, prof.

Fotografije: Miroslav Peroutka, dipl teol.