Stoga muharu nismo dirali već se samo divili njenoj haljinici po najnovijoj modi i fotografirali se s njom. Pravilo branja gljiva je da bereš samo one za koje si potpuno siguran da su jestive više od jedan puta, jedna je takva gljiva, kralj šume, vrganj.
Napokon smo stigli do našeg odredišta, kesten. To divno stablo skrilo se u bukovoj šumi gdje samo nekolicina skuplja njegove plodove.
Ruke su letjele amo i tamo vrijedno skupljajući plodove koje gotovo svi vole jesti.
Nakon kestenja zaputili smo se kući, a jedini problem je bio taj što smo tek tada postali svjesni koliko su naše nožice puta prevarili. Ipak sve je bilo lakše vraćajući se punih ruku ulova.
Zaključili smo da je šuma predivno mjesto koje vrijedi posjetiti, no isto tako smo postali svjesni da neki koji posjećuju šumu još nisu naučili da se u šumi ne baca smeće (trebali bi još koji put pročitati Pismo iz Zelengrada).
Smeće nismo fotografirali, ali vjerujte nam da smo skupili u vreće koliko god smo uspjeli.
Radosni i umorni vratili smo se u školi i počeli odbrojavati do sljedeće godine kada ćemo ići u kestenje.

Tekst: Dinko Antun Kandjera, mag. prim. educ.

Fotografije: Dinko Antun Kandjera, mag. prim. educ. i Ivo Marković, učitelj