Polazak je bio ispred škole u 6.00 h velikim turističkim autobusom preko Zagreba i Karlovca do Perušića gdje se smjestio Pećinski park Grabovača, jedini takav u Hrvatskoj. Posjetili smo špilju Samograd gdje smo uživali u bogatsvu podzemnih krških oblika kao i velikih staništa šišmiša.

Tu smo se poprilično umorili dok smo se spušati u špilju, malo smo zastali, slušali izlaganje stručnog vodiča, fotografirali se i vratili se nazad na sunce koje nas je ugrijalo poslije prohladne špilje.

Uputili smo se prema našem odredištu Zadru, zadržali se u „šopingiranju“ u Supernovoj i došli u Omladinski hostel Zadar gdje smo se smjestili po sobama, a potom su se učenici odmah bacili u more na kupanje i uživanje uz laganu kišicu i nižu temperaturu.

Slijedila je večera, druženje i spavanje. Svi su bili uzbuđeni zbog smještaja u višekrevetnim sobama, malo su se zabavljali i pozaspali od umora.

Ujutro poslije doručka krenuli smo u Šibenik u Sokolarski centar jer nismo mogli ići u NP Krka koji je bio zatvoren za posjetitelje zbog izlijevanja Krke. U Sokolarskom centru uživali smo u predstavljanju života ptica grabežljivica, posebice sova i sokola. Zaposlenik Centra je na izuzetno zanimljiv i duhovit način prezentirao sovu ušaru i sokola, kako se snalaze u prirodi, hrane, čega se boje, kada napadaju i sl. Učenici su mogli dodirivati i maziti se s ovim pticama uz strogo poštivanje uputa službene osobe. Fotografirali su se, zabavljali, obišli Centar, vidjeli i druge ptice, razne ribice u bazenima i počastili se svježim trešnjama sa stabla. Naučili smo da mudra sova nije mudra kako se misli u narodu.

Onda smo guštali u restoranu „Antin gušt“ u bolonjezu i palačinkama. Dobili smo sve pohvale zaposlenika restorana da smo izuzetno dobra ekskurzija, tj. učenici su se kulturno ponašali na vrlo visokoj razini  i da takve djece nisu imali. Uostalom, i vlasnik restorana je naše gore list, Požežanin. Zahvalili smo na ljubaznoj usluzi konobara, pozdravili se i krenuli u središte grada Šibenika gdje smo se našli sa stručnim vodičem koji nas je upoznao s povijesnim činjenicama o Šibeniku da je to najstariji hrvatski grad i geografskim položajem te nam je pokazao znamenitosti grada: spomenik kralja Petra Krešimira IV., katedrela sv. Jakova (glavni graditelj je Juraj Dalmatinac), crkva sv. Ivana, crkva sv. Krševana, Gradska vijećnica, palača Pelegrini, HNK Šibenik. Podsjetili smo se na poznate osobe iz Šibenika: Faust Vrančić, jezikoslovac, znanstvenik i izumitelj ( autor prvog hrvatskog tiskanog rječnika 1595., izumio padobran, graditelj mostova), Dražen Petrović – košarkaš, Mišo Kovač – pjevač, Vice Vukov – pjevač i dr.

Povratak u hostel i ponovno kupanje u moru. Uživancija. Večera, druženje, spavanje.

Trećega dana poslije doručka bilo je spremanje stvari, smještaj u autobus i odlazak u središte grada Zadra. Uz stručno vodstvo licenciranog vodiča upoznali smo znamenitosti Zadra: grad u zaštiti četiriju svetaca: Krševana, Anastazije ili Stošije, Zoila i Šimuna, grad koji je star 3000 godina, Forum – glavni trg iz rimskog vremena, crkva sv. Donata, katedrala sv. Stošije, crkva sv. Marije, crkva sv. Šime, Gradska straža, Gradska loža, Trg pet bunara, Kapetanova kuća, glavna zadarska ulica Kalelagra, mjesta za relaksaciju Morske orgulje i Pozdrav suncu.

Ručak u hostelu. Krećemo prema Zvonimirovu gradu posjetiti Kninsku tvrđavu. Kraljica tvrđava, tako je još nazivaju, zaista nas je oduševila. Teško smo se uspeli, ali isplatilo se. Predivan pogled na Knin kao da je na dlanu. Tvrđava se započela graditi još u 9. st. u vrijeme hrvatske narodne dinastije, a nastavljena je u vrijeme turske vladavine (1522.-1688.). Tvrđava je jedna od najvećih i najstarijih europskih tvrđava, a smještena je na brdu Spas na 342 m nadmorske visine. Izuzetno je razvedena i sačuvana u svim svojim dijelovima kojih ima 5: Gornji grad, Kaštel lab, Srednji grad, Donji grad i Belveder.

Poprilično umorni, puni dojmova s ove terenske nastave vratili smo se svojim kućama u kasnim večernjim satima oko 24.00 h.

Zahvalili smo našem vozaču gospodinu Mariju Pimpelu na sigurnoj i udobnoj vožnji kao i gospodinu Borisu Benčiću, našem brižniku i pratitelju u čijem društvu nam je bilo vrlo ugodno.

Tekst:Ljiljana Bernatović Markota, prof.