Zatim su nas poveli u obilazak ranča. Već nakon nekoliko koraka nastupilo je dječje oduševljenje i proradila je mašta potaknuta drvenim kućicama. Posebnu pažnju privukla je kućica u obliku bačve u kojoj bi neki naši učenici rado živjeli.

U nastavku obilaska vidjeli smo ribnjake i crnu svinju koja je bila malo sramežljiva i nije bila oduševljena velikom publikom.

Uputili smo se u šumu u kojoj su pažnju velikih i malih privukle gljive i vidikovac.

Zatim nas je gospodin Čondić poveo u vožnju vlakićem koji je naše učenike podsjetio na „Vlak u snijegu“. Za većinu je učenika vožnja vlakićem bila novo i nezaboravno iskustvo. Divili su se prirodnim ljepotama, veličini ranča i znatiželjno postavljali puno pitanja. Saznali su da u selu Vrčin Dol, u kojemu je rođen Marko Slivarić pl. Heldenburški, danas živi samo jedan stanovnik.

Vožnja nije bila posljednje uzbuđenje. Uslijedila je škola jahanja koju je vrlo hrabro i uspješno otvorila učiteljica Iva Ivanović. Strahu mjesta nije bilo, samo uzbuđenju i veselju.

Poslije jahanja došlo je vrijeme za ručak. Nakon ukusne hrane učenici su se odmorili uz pregršt društvenih igara. Sklapala su se nova prijateljstva i zaista se uživalo uz smijeh i šalu.

Nakon igranja i odmora obišli smo životinje.

Čini se da je nekima jako godilo naše društvo. Ili možda smetalo?

Umorni, ali sretni i puni dojmova, zahvalili smo vlasnicima na gostoprimstvu i prekrasnom danu!

Tekst: Gorana Kokotović

Fotografije: Iva Ivanović, Jelena Pintar, Dinko Kandjera, majke u pratnji, Gorana Kokotović