U nastojanju da što kvalitetnije i zanimljivije obilježim ne samo Mjesec hrvatskog jezika nego i da učenicima pronađem odgovarajući način da zavole čitanje okušala sam se u nekoliko aktivnosti u suradnji s roditeljima, ali i s učenicima.

Na početku godine odlučila sam svaki tjedan pročitati djeci jednu priču te smo do sad stekli  ritual čitanja. Priče su  bitne za poticanje razvoja govora, percepcije, pažnje, pamćenja i zaključivanja. Pričama su se oduvijek stjecala nova znanja, širili svjetonazori, ali i životne vrijednosti.  Ako učitelj voli pričati priče, i djeci će usaditi ljubav prema njima.

Jedna od prekrasnih stvari su svakako poticajni listići za čitanje koje su osmišljavali sami učenici uz vrijednu pomoć roditelja i koje su na početku učili čitati, ali i pomno proučavali. Svaki dan  mijenjali su se s drugim učenicima za listiće koje su vrijedno čitali. Iako je znalo biti i zahtjevno,  motivacija je  bila sveprisutna jer su se , vodili željom da nauče čitati listić baš svog prijatelja, prijateljice.

Sljedeća aktivnost svakako je uvođenje petnaestominutnog čitanja na početku svakog dana. Djeca su donijela od kuće nešto što su željeli pročitati poput dijelova enciklopedija, stripova, bajki, basni. Svakodnevno dok oni čitaju  i učiteljica čita knjigu „Sunčica“  gđe Marije Đanović i ne mogu skriti oduševljenje njezinim stilom pisanja. To je zbirka priča napisana  riječima  koje  se utkaju u moje misli te čine dan ljepšim i bogatijim.

Roditelji su na radionici marljivo izrađivali male Čarapiće u najvećoj tajnosti jer je to bilo iznenađenje za djecu kad su jedno jutro ušla u učionicu. Čarapiće koristimo u raznim prigodama, a njihov konačni cilj osim igre, značaj je usmenog pripovijedanja i bogaćenje rječnika. Djeca ih koriste  i uzimaju povremeno, samo da su na klupi s njima znajući s koliko ljubavi su napravljeni, ali i da pomalo usvajaju prezentacijske  vještine kad predstavljaju djelo koje su čitali. Nije to lak posao, ali vježbamo i učimo jedni od drugih.

Nematerijalnu kulturnu baštinu najteže je sačuvati, no sa sigurnošću mogu reći kako je baština temelj bogatog kulturnog identiteta te se trebamo truditi očuvati je i prenijeti  na buduće generacije. Radimo na bogaćenju i očuvanju kulturne baštine tako da  učenici prave slovaricu na zavičajnom jeziku. Svaki učenik  nasumično je odabrao slovo, a neki i dva za koja su  osmislili riječ koja počinje tim slovom, a potom je i ilustrirali. Našlo se tu itekako zanimljivih riječi poput: žmula,janke,bječve,gvantijere, manjgure, škrabice, amora, imperija, tovjelice i sl.

U razredu jednom tjedno koristimo kockice pričalice pomoću kojih djeca stvaraju priču na osnovu sličica kojima su ilustrirane. Djeca bacanjem triju kockica dobiju tri pojma pomoću kojih nastaju najnevjerojatnije priče.

Trenutno smo u iščekivanju književnice Jelice Gjenero koja će nam pročitati jednu od svojih  slikovnica. Bit ćemo spremni jer ćemo joj pokazati kako smo naučili čitati njezinu priču Maslina za koju sam spremila pregršt jezičnih igara kako bismo je što bolje interpretirali i pokazali kako smo mi mali ipak po mnogočemu veliki.

Više fotografija obilježavanja Mjeseca hrvatskog jezika u 1.c razredu možete pogledati u našoj foto-galeriji.