Početak školske godine za mnoge maturante obilježila je nezaboravna avantura poznatija kao ekskurzija ili maturalac poslije koje je sve ostalo krenulo svojim tokom, doduše nepuna tri tjedna, a onda je počeo cirkularni štrajk. Cirkularni štrajk vam je ono razdoblje u kojem su učenici u školi tri dana bili, onda jedan dan nisu bili i trajalo je to kažu trideset i koji dan.

Učenicima je taj profesorski štrajk došao „kao budali pleska“, a zatim su svi počeli spominjati neke nadoknade, produživanje školske godine i skraćivanje praznika, međutim i to je sve bilo dogovoreno i riješeno.

Profesori su se izborili za svoja prava i veće plaće, a učenici su „platili“ i idu, kažu, u školu do Velike gospe. Sve to i nije loše završilo, na štrajk se takoreći zaboravilo, godina se nastavila, učenici su sa školovanjem nastavili tamo gdje su stali, a maturanti su započeli s ponavljanjem i  pripremama za maturu.

Svi maturanti su vjerojatno imali nezaboravan doček nove 2020. godine i vjerojatno su si obećali nešto kao „Ovo će biti moja godina napokon ću završiti srednju školu, upisati željeni fakultet i ostvariti sve svoje želje“.

Koliko će ova godina na tom planu biti ona nezaboravna i dalje je upitno zato što je na vrata pokucao virus  COVID-19 poznatiji kao koronavirus. Dok se isti širio Italijom svi su Hrvati bili istog razmišljanja „ma neće to u nas“, ali došao je i par tjedana nakon ustanovljenog prvog slučaja,  cijela Istra počela postupati po mjerama civilne zaštite, a poslije Istre i ostali dijelovi Lijepe naše.

Jedna od prvih mjera za smanjenje širenja virusa bilo je zatvaranje školskih vrata (Vili hvala !). I tako je prvi tjedan prošao u laganim šetnjicama na svježem zraku jer je i to Vili preporučio (Vili hvala opet) i ispijanju kava na zidićima jer su kafići zatvoreni .

No, zatim je nastupila briga učenika, a ponajviše maturanata, kako će završiti godinu i pisati maturu na vrijeme.  Da bi, ne samo maturanti, već i svi koji se obrazuju, završili godinu pobrinula se ministrica Divljak (ministrici ne baš hvala) i osmislila je online nastavu .

Što je to sad? Pa zar nas ne mogu pustiti na miru tri, četiri dana dok se ovo ne smiri? Kamo sreće da je bilo tri ili četiri dana i da smo ovo ranije shvatili ozbiljno, a ne kad su nam i majka i otac prestali raditi, kada ne smijemo otići do baka i djedova i nakon dva tjedna neizlaženja i nesusretanja s prijateljima i obitelji .

Online školovanje, starijim generacijama učenika i profesora naučna fantastika, budućim naraštajima primjer kako će im biti, a sadašnjoj generaciji iznenadno stanje u kojem se uz poneke poteškoće sasvim dobro snalaze. Svaka čast ministrici (ipak joj hvala) i njenom timu što su uspjeli osmisliti način na koji se neće gubiti nastava, još samo da smisle kako će provesti ispite državne mature i svi će maturanti, njihovi roditelji i profesori lakše disati.

A jedna od mnogih su „Kako ispraviti jedinice dobivene prije zatvaranja škola?“, „Hoće li se produžiti školska godina?“, „Hoće li ova Corona uništiti sezonu i neću moći raditi i zaraditi džeparac?“.

Naravno da su mnoga pitanja ostala bez odgovora i da će ostati tako dok se situacija ne smiri, a neće se smiriti ako ne ostanemo u kućama i ako ne pratimo mjere Nacionalnog stožera. Naravno da se svi želimo vratiti što prije na radna mjesta, u školske klupe, kafiće i na stadione, a da bi to uspjeli trebamo se samo još malo strpjeti, barem tako kažu. 

A na maturantima je da se što više potrude i iskoriste ovo vrijeme koje provode u kući za učenje i ponavljanje jer ispita državne mature će biti samo je pitanje kada.