18. studenoga posebno se sjećamo tragičnog pada herojskog grada Vukovara i stravičnog pokolja civila i branitelja u selu Škabrnje u zadarskom zaleđu. 
Tog dana, rano ujutro napadnuto je selo Škabrnje u zadarskom zaleđu. Napali su ga pobunjeni Srbi šireg lokalnog područja uz pomoć snaga JNA. Odluka da se uništi ovo selo, pobiju stanovnici, zamre njegov život, nije bila slučajna. Naime u selu je živjelo stanovništvo samo hrvatske nacionalnosti. Napad na Škabrnje započeo je topničkim i tenkovskim uništavanjima kuća, a potom je uslijedio masakr civilnog stanovništva, fizička mučenja i ubijanja. Selo je opustošeno i sravnjeno sa zemljom, a područje minirano.

Za Vukovar često kažemo da je mjesto posebnog domovinskog pijeteta, simbol Domovinskog rata. Nakon tri mjeseca opsade, granatiranja i teških borbi, agresor JNA i srpske paravojne postrojbe, 18. studenoga 1991. osvojili su napaćeni Vukovar. 
Tijekom napada na grad razrušeni su ili oštećeni gotovo svi gospodarski, stambeni, zdravstveni objekti vjerski, kulturni i povijesni spomenici. Zbog neočekivano jakog otpora vukovarskih branitelja te zbog razaranja kakva u Europi nisu zabilježena od Drugog svjetskog rata, Vukovar je postao simbolom hrvatskoga otpora srpskoj agresiji u Domovinskom ratu. Bitka za Vukovar je uistinu bila najveća i najkrvavija bitka Domovinskog rata.

„Prema podacima Uprave za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH iz studenoga 2007., u Vukovaru je poginulo najmanje 1739 osoba, među kojima i nekoliko desetaka djece, a prognano je oko 22.000 građana, uglavnom Hrvata. Prema nekim podacima, među poginulim ili nestalim je 879, a među ranjenim 777 branitelja.“

„U Vukovarsko-srijemskoj županiji pronađene su 52 masovne i više stotina pojedinačnih grobnica. Do prosinca 2009. godine ekshumirani su posmrtni ostaci 2036 žrtava… U srpskim logorima u Hrvatskoj te u logorima i zatvorima u Srbiji i Jugoslaviji, bilo je zatočeno te zlostavljano i podvrgnuto strašnim mučenjima najmanje 2796 hrvatskih branitelja i civila zarobljenih 1991. na području Vukovara. Najmlađi zatočenik imao je nepunih 15 godina, a najstariji 81 godinu…Procjenjuje se da je u Domovinskom ratu smrtno stradalo ili njihova sudbina još nije poznata (“nestali”), najmanje 19.500 hrvatskih građana. Ukupno je ranjeno 30.578 osoba (podaci ne obuhvaćaju u ratu okupirano područje). Među ranjenim civilima je 1044 djece.“

Hrvoje Hegedušić, skladatelj, autor stihova i aranžer pjesme „Vukovar“: Poruka pjesme „Vukovar“ jest: Narod ostaje! Pjesmu 'Vukovar' napisao sam u jednom dahu. Kada su počela žestoka granatiranja i bombardiranja naših gradova uočio sam priličnu zbunjenost kod ljudi – vladali su strahovi, ljudi su se bojali. Tada sam osjetio potrebu dati im do znanja da takvi događaji ne mogu naškoditi jednoj naciji, jednom narodu. Korijeni se ne mogu tako lako iskorijeniti!“

Pripremila: Mirna Luketin, dipl. knjižničarka

Korišteni izvori tekstova i fotografija: